ponedjeljak, 23. veljače 2009.

Nationalism: Article 3, Jews and Arabs

This article was originally meant to be just a short reply to a post mentioned below and published in a short (2/4 pages) form in the news groups; visit pages below for more.

A reply to a post at: “alt.arabic.politics” Jews & Arabs (edited and extended 24/2/2009)

http://groups.google.com/group/national-tradition , http://brunohrust.blogspot.com , http://hrvatum94.blogspot.com

Nationalism: Article 3, Jews and ArabsA few short words on the subject, as my contribution, should do; I am not an Arab nor am I a Palestinian either, nor a Jew or Israeli. I am a Croat (Hrvat in Croatian) and am descendant from angel Arvath (Hrvat in original form of expression), connected with the planet Uranus, as described in “HRVATUM 94”. My ex wife used to praise Jews for their brilliance, but when the Victor Marsden’s “Protocols of the learned elders of Zion” are mentioned, it does not say much to her, thus leaving her where she always was and as she was; she is a descendant of the English upper-class stock, a nation that was roller-coasted by the Jews in Middle Age with their brilliance with intrigues and money matters. Many nations were impressed and frightened of Jews, those without a nationality and home (state), and their ability to work against the very nation that gave them shelter and security thus taking them in as their own; which will gradually become centre of subversive activities. If one reads the mentioned Protocols, then everything should be clear; especially if we take in account that many of those brilliant do know were they stand and do not mix their nationality with their religious affiliation.

Gratitude, that one would expect of all those lost in wilderness, i.e. souls taken-in to find their identity, by some of Jewry was expressed in all the countries where they settled in a very selfish manner and attitude, serving their own interest alone, thus appearing as a foreign element within a society, that would culminate in high treason; different countries applied different formulas for solving of that same problem, which was not in Judaism as much as in a form of Zionism that is anti-national in its essence. From intellectual point of view, one can easily understand it, considering that everything comes from oneself and one has to search within: thus Jews were divided in accepting nationality of their host country, some did and some did not, thus being viewed as the vermin and parasites in their society.

Since a high treason applies only to a national entity and excludes foreigners (one can betray their own only and can spy on the foreigners), and for spaying there was not enough evidence, the countries were practically powerless in front of their own law; they would have to disregard their own law to bring the justice in. Zionists i.e. the Jews that were involved in conspiratorial work against their host country or state (which became, as proven, a part of international intrigue), the host country had great difficulty to bring the charges against their non-national elements; so they looked for ways to get rid of subversives. Zionists purposely asserted themselves as loudspeakers for all Jews regardless of their wish and started to “defend all Jewry”, thus putting the authorities in dilemma when trying to distinguish a loyal national element from the subversive one. Those Jews who refused to be “protected” by Zionist have been exposed to severe maltreatments by Zionist, and at the same time were denounced by Zionist to the authorities as subversives, which in turn brought them additional punishment. Old tricks used by always new dogs.

In Germany it led to Final Solution and “resettlement” i.e. expulsion of all those Jews believed to be involved in subversive activity to newly acquired territory in Poland (where the Polish population was not very happy to see them there either); some other German patriots of Jewish descent were left in Germany; many of them served in the German army (Wehrmacht)* or where involved with science*, and rest were workers*. However, these people did suffer too because of treacherous attitude of their own folks of Zionist affiliation that was involved in subversive activity against their adoptive country, Germany, as well, as they were in any other country in the world that took them in.


However, it may be that some sufferings of innocent Germans of Jewish descent did occur, but it could easily be justified by bearing in mind all the circumstances; they all could be clearly distinguished as Jews by their names alone and was very difficult to establish their loyalty to the nation, especially so, because the loyal Jews were regularly denounced to authorities as traitors by their brethren who where organized either trough their Zionist organization or trough the Masonic organization that they have infiltrated and controlled to a great extent. It is those German Jews who have felt the National call and embrace the German nation in a reciprocal manner, with love that Germany gave to them all, that have paid the high price for atrocious machinations and intrigues conducted by their brethren and been used in propaganda war against Germany and National of every nation of the world.

Zionists have created their state on the premises that are not national and therefore, as having no root in any of the nations of this world, it has no right to exist on its own; it could exist only as a suzerainty of a nation, as Palestinian nation for example. By usurping their right to statehood, without being a real nation, they will be the trouble spot as long they exist; therefore it is true that, as quoted, 'If the Arabs put down their weapons today, there would be no more violence. If the Jews put down their weapons today, there would be no more Israel' -Benjamin Netanyahu, because peace would come by force, but those “Arabs” are in fact Palestinians, a nation that is there since time immemorial would lose the right that is theirs, and Israelis of yesterday would gain right that is not their. Therefore, it is in interest of Zionists to hang on the loot as long as they can at any and every cost, as a springboard and model for the future conquest; they will have support of all or some of those countries where the National is questionable (i.e. infiltrated and controlled by Zionism), and those who are not national countries as such.
As for brilliance of Jews in comparison with Arabs, here it is: as seen from above, Jews have always sought to live amongst those more affluent, tending to be usually on top of things, thus scooping the cream for themselves; and this very characteristic contributed to their popularity among the general populace, or unpopular, everybody knows for themselves. Thus they have all chances for their best to be brought to the surface; they went to the very best schools etc. Of course, as mention before, some of them were doomed by their Zionist brethren and Rabies, who also have trouble to separate National from religion. Given all this it shows them rather in a very dim light, especially when Nobel Prize goes only to the mainstream thinkers or scientists. All in all, give and take, in that regard Jews are rather disappointing bunch.

As for Arabs, on the other hand, one is not able to find one point to compare: utter poverty they have to endure, wherever they go, and most of those 1.2 billion are at home, where nobody knows if they know something or not. Unlike Jews, who through Zionist organizations have settled themselves on the healthy body of wealthy nations, that they bleed to death, Arabs are mainly exploited by these the same nations. It is very small wonder that an Arab attaches a bomb to him/herself, because these people have really very little or nothing to lose; except for life that is otherwise used to work for their own slavery; and it makes sense when Jews complain about that sort of practice that, takes away one slave and endangers lives of those who like it. I do understand but that is how it is and probably wants change as long Israel lives; thus Arabs die because of Israel.

In this article (Article 3) one can see that, even though a nation is protected by National in a very straight forward manner, those Jews who have embraced the National and became loyal sons and daughter of the nation, where exposed to maltreatment caused by their Zionist Rabbis who conspired underground; it is irrelevant who the parties were. What is clear, that Zionists just used them as a best kind of excuse they could for achieving their goal: wherever Jews go they will be persecuted, because “they crucified Christ”, or because “they have no state of their own”, or … you name it. The excuses are just excuses and the truth is that they did not like to hear the Truth, that Christ was promulgating, the same Truth I am trying to bring down to you, and the Truth contains the very reason: Why Jews have no place of their own? –Because, for to establish a state one requires a nationhood that contains sovereignty, and this attribute cannot be just proclaimed by any vermin found in desert, but instead, it must be granted by the one’s Creator and/or His only Son, Messiah.

To this day, unless Zionist Rabbis have changed something, Messiah did not arrive to Jews to take them to their promised land, Israel, but they have been advised to disperse and live with other nations in honesty and to be loyal to the nation that gives them shelter and protection; which they did, and there was no problem. But, Zionist Rabbis though that Jahveh is taking too long; but Jahveh just saw that Jews are not ready for the gift (of sovereignty) to receive, so He did not send His beloved Son to them; and, as it the things stand now, since the Zionist Rabbis and their mob have established Israel as their state and creation, not Jahveh’s, there is not a slightest chance that Jahveh will lower Himself and send Messiah to bless a state that is done by lesser beings that are not worthy His blessings. With creation of the state of Israel, Zionist Rabbis have sealed the faith of the Jews to ever be able to attain nationhood on one hand and on other, with this action they have doomed the state of Israel; Israel can only exist on bloodshed, as an insecure and unhappy place to live. In its finality the Zionism is the last nail in the coffin of Jewish hope in the future.

Those Zionist Rabbis who were in charge of their flock, may be regarded as being obsessed by powers that succeeded to blind them, because the whole conspiracy is costing their flock, those who placed their trust in them, the nationhood; not only the group they led, but the lot of them. Of course, after emergence of this article, it is to expect now that the Zionist movement will put pressure on the Jewry as a whole, and proclaim their Messiah being missed* (possibly Jesus, whom they savagely hate), as one they did not recognize in time … and tragically executed by share mistake. Many things and notions can be forged with some degree of success, but sovereignty and everything that derives from it and is represented by it, cannot be forged. Zionists, as well as Jewry in general, are well aware of the fact that Jews are not able to constitute a nation; religion is another matter because it is not God’s business but strictly personal matter of each individual and if they want to celebrate some kind of unity, then good on them.

This, if it should occur, would us show “how low can Joe go” (an old Australian add, from Perth), when he want something that is not for him. Zionist Rabbis, by trying to forge sovereignty, have made impossible for other Rabbis to preach the word of Jahveh in an honest manner, and not to contradict themselves at the same time; Messiah did not arrive, but we have Israel, instead. It is too banal to be even paradoxical. But, the other denominations need not glee, because their priests and preachers have just had a lucky spin that their mob’s secret service did not have the same or similar problem on their hands as Jews had, so there was no need to resort to the extreme ridiculousness of creating something out of the blue, as Zionists did. The true religion is made by true man, i.e. Man, for a purpose of converting of all those souls lost in wilderness to His own standards that are expressed in His creation of His nation. Zionism has not that purpose, and Jewish Rabbis have not attained a status of a true man, i.e. Man. Thus, it is not a matter of ancestry of each individual so much, as the willingness to realize and embrace the Truth.

*Denotes that I do not want to argue about very specifics, where they exactly have been or what exactly they have been doing; I did write about in papers “Hrvat” and “Uvezane Misli” some thirty odd years ago. There are many accounts on this subject, and there is in some countries in place the law that prohibits denial of the holocaust. Also, take it as some kind of disclaimer, I do find my own joy in what I do and what I write; so even I stick to the Truth, I my have a silent laugh while expressing it to the public, caused by the knowledge that different readers will interpret my text differently, thus the Truth will have to be challenged again and again. For further information on these matters please refer to other authors and historians, like David Irwin for example. Whenever you see this mark after a word and no specific explanation is given for my putting it there, be sure that it did not come of its own accord and that some hidden meaning is behind it: the Truth is difficult to grasp if the mind is too narrow.

Bruno HRUST.
23/2/2009. (As originally posted)

Text is edited by author 24. February 2009
===
.
Below is the article in the newsgroup mentioned

population is approximately 1,200,000,000 ONEBILLION TWO HUNDRED MILLION or 20% of the world's population.They have received the following Nobel Prizes: Literature: 1988 - Najib Mahfoo Peace:
=20
1978 - Mohamed Anwar El-Sadat 1994 - Yaser Arafat: 1990 - Elias James Corey 1999 - Ahmed Zewai Economics: (zero) Physics: (zero) Medicine: 1960 - Peter Brian Medawar 1998 - Ferid Mourad TOTAL: 7 SEVEN___The Global Jewish population is approximately 14,000,000 -- OnlyFOURTEEN MILLIONor about 0.02% of the world's population.They have received the following Nobel Prizes: Literature: 1910 - Paul Heyse 1927 - Henri Bergson =20 1958 - Boris Pa sternak 1966 - Shmuel Yosef Agnon 1966 - Nelly Sachs 1976 - Saul Bellow 1978 - Isaac Bashevis Singer 1981 - Elias Canetti 1987 - Joseph Brodsky 1991 - Nadine Gordimer World Peace: 1911 - Alfred Fried 1911 - Tobias Michael Carel Asser 1968 - Rene Cassin 1973 - Henry Kissinger 1978 - Menachem20Begin 1986 - Elie Wiesel 1994 - Shimon Peres
1994 - Yitzhak Rabin Physics: 1905 - Adolph Von Baeyer 1906 - Henri Moissan 1907 - Albert Abraham Michelson 1908 - Gabriel Lippmann 1910 - Otto Wallach 1915 - Richard Willstaetter 1918 - Fritz Haber 1921 - Albert Einstein 1922 - Niels Bohr 1925 - James Franck 1925 - Gustav Hertz 1943 - Gustav Stern 1943 - George Charles de Hevesy 1944 - Isidor Issac Rabi 1952 - Felix Bloch 1954 - Max Born 1958 - Igor Tamm 1959 - Emilio Segre 1960 - Don ald A. Glaser 1961 - Robert Hofstadter 1961 - Melvin Calvin 1962 - Lev Davidovich Landau 1962 - Max Ferdinand Perutz 1965 - Richard Phil lips Feynman 1965 - Julian Schwinger 1969 - Murray Gell-Mann 1971 - Dennis Gabor 1972 - William Howard Stein 1973 - Brian David Joseph son 1975 - Benjamin Mottleson 1976 - Burton Richter 1977 - Ilya Prigogine 1978 - Arno Allan Penzias 1978 - Peter L Kapitza 1979 - Stephen Weinberg 1979 - Sheldon Glashow 1979 - Herbert Charles Brown 1980 - Paul Berg 1980 - Walter Gilbert 1981 - Roald Hoffmann 1982 - Aaron Klug 1985 - Albert A. Hauptman 1985 - Jerome Karle 1986 - Dudley R. Herschbach
1988 - Robert Huber 1988 - Leon Lederman 1988 - Melvin Schwartz 1988 - Jack Steinberger 1989 - Sidney Altman 1990 - Jerome Friedman 1992 - Rudolph Marcus 1995 - Martin Perl 2000 - Alan J. Heeger Economics: 1970 - Paul Anthony Samuelson 1971 - Simon Kuznets 1972 - Kenneth Joseph Arrow 1975 - Leonid Kantorovich 1976 - Mil ton Friedman 1978 - Herb ert A. SimonA0 1980 - Lawrence Robert Klein 1985 - Franco Modigliani 1987 - Robert M. Solow 1990 - Harry Markowitz 1 990 - Merton Miller 1992 - Gary Becker 1993 - Robert Fogel Medicine: 1908 - Elie Metchnikoff 1908 - Paul Erlich 1914 - Robert Barany 1922 - Otto Meyerhof 1930 - Karl Landsteiner 1931 - Otto Warburg 1936 - Otto Loewi 1944 - Joseph Erlanger 1944 - Herb ert Spencer Gasser 1945 - Ernst Boris Chain 1946 - Hermann Joseph Muller 1950 - Tadeus Reichstein 1952 - Selman Abra ham Waksman 1953 - Hans Krebs 1953 - Fritz Albert Lipmann 1958 - Joshua Lederberg 1959 - Arthur Kornberg 1964 - Konrad Bloch 1965 - Francois Jacob 1965 - Andre Lwoff 1967 - George Wald 1968 - Marshall W. Nirenberg 1969 - Salvador Luria 1970 - Julius Axelrod 1970 - Sir Bernard Katz 1972 - Gerald Maurice Ed elman 1975 - Howard Martin Temin 1976 - Baruch S. Blumberg 1977 - Roselyn Sussman Yalow 1978 - Daniel Nathans 1980 - Baruj Benacerraf 1984 - Cesar Milstein 1985 - Michael Stuart Brown 1985 - Joseph L. Goldstein 1986 - Stanley Cohen [& Rita Levi-Montalcini] 1988 - Gertrude Elion 1989 - Harold Varmus 1991 - Erwin Neher 1991 - Bert Sakmann 1993 - Richard J. Roberts 1993 - Phillip Sharp 1994 - Alfred Gilman 1995 - Ed ward B. Lewis
TOTAL: 129 ONE HUNDRED TWENTY NINE!
The Jews are NOT promoting brain washing children in military trainingcamps, teaching them how to blow themselves up and cause maximum deathsof Jews and other non Muslims!The Jews don't hijack planes, nor kill athletes at the Olympics, orblow themselves up in German restaurants. There is NOT one single Jewthat has destroyed a church. There is NOT a single Jew that protestsby killing people.The Jews don't traffic slaves, nor have leaders calling for Jihad anddeath to all the Infidels.Perhaps the world's Muslims should consider investing more in standardeducation and less in blaming the Jews for all their problems.Muslims must ask 'what can they do for humankind' before they demandthat humankind respects them!!Regardless of your feelings about the crisis between Israel and thePalestinians and Arab neighbors, even if you believe there is moreculpability on Israel 's part, the following two sentences really sayit all:'If the Arabs put down their weapons today, there would be no moreviolence.If the Jews put down their weapons today, there would be no more Israel'-Benjamin Netanyahu

nedjelja, 22. veljače 2009.

Zapis IV.: ZA JAVNOST

Zapis IV.: VJEŽBE ZA JAVNOST … (…. lud zbunjenog)

Seria ovih zapisa sadrži izvjesnu poruku, koja će postati jasna onim čitateljima koji su na razini shvaćanja poruke i pročitaju čitavu seriju. Mnogi čitatelji će shvatiti stivo a bez da razumiju poruku istog, a neki će opet shvatiti poruku a bez da su shvatili štivo; jer s tim ljudima ne trošim puno vremena oko objašnjavanja rada mehanizama nego im objasnim način razpoznavanja vodećih elemenata koji dijeluju ma misao vodilju kod ljudi koji su u stanju služiti se intelektom. Dobro se još uvijek sijećam kada sam prije tridesetak godina u zanosu promulgirao Crkvu Čovjekovu a da nisam imao “tri čiste” pa stoga nisam bio u prilici objasniti smisao svojega čina u terminima intelekta a intelektualci, po drugoj strain, nisu imali srca koje bi bilo u stanju shvatiti neshvatljivo, na što je uslijedila rugalica dra. Mladena Schwartza u “Hrvatskom Listu”, gdje spominje (parafraziram) “ … i tako jedan u Zapadnoj Australiji utemeljuje Crkvu Čovjekovu.” Taj “jedan” sam bio ja, koji doduše onda nisam imao “tri čiste“ ali je tu bio taj divlji osjećaj koji me je vodio; danas nema ni trunke sumnje u meni jer je sada srce dobilo punu podršku intelekta, tako da nema više straha radi neizvjesnosti. Radi toga znam da je strah jedan od temeljnih razloga za sve nevolje, pa isto tako za robstvo koje jedna individua ili narod prima i podnosi, a što je najizrazitije kad individua je svijestna da joj nema spasa i sama si kopa jamu; znajući da tim činom, iako opremljuje svoje tijelo, pomaže na skrivanju zločina.

Kada je Bog stvorio čovjeka i, kada mu je udahnuo Riječ, „HU“, opisivano u glasilima “Hrvat” i “Uvezane Misli”, a isto tako i u knjizi “HRVATUM 94”, te postavši tako roditeljem tim je činom prenio sve ovlasti i moći na svojega “jedino-stvorenog”; tako je Njegov jedinac postao On, Bog, te sve je od sada, od trenutka nastanka svijeta, kao ovozemaljske zbilje, stvarano na slavu Čovjekovu, tako da je prvi oltar bio spremljen Njemu u čast, te se oko tog oltara skuplja narod, kao creaija Čovjekova, kao obitelj Čovjekova. No, kao što sponuh ranije, u tom je žitu danas puno kukolja, jer je mnogo njih koji nisu pravi potomci Čovjeka, skupljeni u naciji, nego su dotepenci kojima se ne zna roda ni poroda; da bi se ti paraziti mogli obdržati na tijelu nacije, trebalo ne samu naciju baciti na koljena, kroz pojedinca, te se taj strah perpetuira do dana današnjega na više načina: putem medijske protunacionalne promičbene djelatnosti; putem politike i diplomacije; putem konspiraivne djelatnosti raznih anacionalnih udruženja (crkva, masonstvo, internetske grupe, sportske ustanove …); putem državnog terorizma; putem organizacije oružanih sukoba … kao i mnogim drugim smicalicama, kojih ima previše a da bi ih mogao sve nabrojiti ili zapamtiti.

Taj strah je u kostima velikom broju nacija koje su pale žrtvom spletkarenja tajnih službi, a što je sve detaljno dokumentirano samo nije dostupno svakom nego samo onim pojedincima koji to žele znati; svaka žrtva očekuje svoje osvećenje, a isto tako i radi na tome da se isto i dogodi kada se za to ukaže prilika. Normalno je da o takvim stvarima ne pjevaju ptice na granama, jer sve važne stvari se odvijaju I događaju u podpunoj tajnosti; sportske, internetske i ine aktivnosti su za javnost, te su zato i ovi zapisi javne naravi a ne tajne. Znanost tehničke naravi je ona mudrost koja je čovijeku od svakidašnje prakičke koristi te je ista, kao takva, strogo čuvana tajna kod svih onih individua ili nacija koji istu prepoznaju kao takvu; pošto je čovječanstvo palo na nizke grane, gdje se afirmacije vrhovništava mora tražiti po smetlištima razno-raznih “ratišta” (bilo fiskalskih, poslovnih, militarnih, pravnih, diplomatskih, spletkarskih, financijskih ili sitno prevarantskih, gdje netko radi a dam u se ne plati dogovorena plaća itd.), stoga će se to stanje odraziti na polju znanosti, gdje će ova stagnirati na razini množtva različitih miskoncepcija. Prava znanost pripada vrnovniku i u domeni je vrhovništva; bijući u domeni vrhovništva, ista će obdariti vrhovnika praktičkom snagom svojih tehničkih dostignuća, te ga time potvrđivati takvim. Javna znanost se, isto kao I ovi zapisi, razlicira od tajne znanosti.

U slučaju uzurpacije vrhovništva će znanost, ostajući u domeni stvarnog vrhovnika, biti zastuplena u životu individue ili naroda adekvatno sa zastuplenosti samog vrhovnika: ako je Čovjek u ljudskom biću umro ili zamro, takva će biti znanost; ako je nacija zamrla u narodu, takva će biti znanstvena dostignuća istog tog naroda. Uzmimo dostignuća U.S.A., kao državu među vodećim na polju znanosti, državu koja se je izkazala po otimanju znanstvenika iz zemalja koje su bile naprednije po tehnološkim dostignućima od Amerike (u čemu i leže primarni razlozi za pokoravanjem tih zemalja, a socijalni razlozi su tek ili sekundarne naravi ili čisti excuse, nastali većinom poslije rata, gdje žtvama nikad kraja, te kojih se broj stalno mijenja prema “znanstvenim” prilikama), i doći ćemo do jedne zanimljive spoznaje: padom njemačkog i japanskog vrhovništva, genij tih nacija, koji je bio vrlo izrazit u znanosti, naročito na polju tehnoloških dostignuća, je isto tako pao. Taj genij se danas izražava izključivo na polju vojne tehnologije, kako u Americi tako i kod pokorenih nacija. Znanstvenom geniju nije mjesto u javnosti nego uz vrhovnika.

Stvar je namjere, “intenta”, sadržanog u vrhovništvu, te upravo namjera je stup, a i mjerilo sposobnosti i snage samog vrhovništva, gdje će se nijekanje vlastitog vrhovništva (kroz nijekanje vrhovništva drugom) jasno odraziti na sakaćenju genija, bez obzira bio ovaj sputan okovima vlastitih zabluda ili tuđih. Jer stvarni vrhovnik je jednak među ravnima sebi; ne prvi među ravnima sebi, kao što svi nastoje to biti. Svaki ima izbor, zato pohlepa za boljitkom, pri čemu je dostojanstvo vrijedno korice kruha, a ponekad niti toliko, je samo prozirna isprika, jer svakome je jasno da bez dostojanstva se ne može biti ništa, te je svaki napredak iluzoran: ako netko ne plati radnika koji mu je radio, onda je on izabrao to učiniti, bez obzira na razloge; ako jedna vlada ne plati penzije penzionerima, onda je to izbor te vlade, bez obzira na razloge.

Stvar nije u razlozima, jer se istih može uvijek naći, nego je to stvar izbora asertacije sebe iznad drugoga; a isto tako i iznad zakona, prema kojem bi radniku pripadala plaća (bez obzira na to da li je radnika sram primiti plaću ili ga nije sram), a penzioneru penzija (isto tako bez obzira na zaslužnost i/ili zasluženost iste). Plaća radniku, ili penzija penzioneru, je ozakonjeno pravo koje bi, kao takvo, trebalo biti (a i jeste) zaštićeno zakonom, koji je tu da bi štitio vrhovništvo i samosvojstvenost svakog pojedinca i svake ustanove; to nije nikakvo davanje milostinje od višeg prema nižem ili od važnoga prema manje važnom ili nevažnom, kako si to velika većina umišljenih zamišlja. Niti se smije smatrati kao neka specijalna nagrada za usluge, gdje bi netko bio u privilegiranom položaju a drugi u podređenom i tako radio za milostinje u vidu raznih specijalnih bonusa. Međutim, na obću žalost, to je upravo to što nas drži u domeni pakla gdje smo danas. (Nastavlja se!)

Bruno Hrust.
22. veljače 2009.
Vidi moje zapise: http://brunohrust.blogspot.com (na engleskom)

četvrtak, 19. veljače 2009.

Zapis III.: ZAPISANO ZA JAVNOST

Zapis III. (Početak pisanja zapisa, četvrtak, 19. veljače 2009)

Tema ovog zapisa: ZAPISANO ZA JAVNOST

Neki vele da sam ih razočarao: „Počelo dobro pa sve opet stane, kao uostalom sve u životu hrvatskoga naroda“. Obzervacija je na mjestu, samo, umjesto da traže stvarne razloge za takvo stanje, ljudi se zadovoljavaju pukim lamentiranjem. Neki se pak javi s primjedbom: „Znači Zapis II. Nije izisao“, što mi jasno govori da nema pojma gdje ih može naći, a kamo li da ih je čitao; a kako bi ih bio u stanju naći, kada su se mnogi trudili brisati informaciju o stranici http://hrvatum94.blogspot.com koja nosi spomenuti zapis. U najboljoj namjeri, naravno, su to činili radi čistoće patriotizma. Neki me pak žele uvjeriti da pojedini serveri automatski brišu potpise; ja vidim mnoge potpise koji su kodirani (a sto će reći služe kao linkovi), no moguće je da ti serveri ne brišu iste. Sve u svemu mi se čini da sam ja jedan od onih manje sreće; nije se za čuditi onda ako je „Počelo dobro pa sve opet stane ...“ Da budem jasan: ovi zapisi su za javnost, te, iako sadrže Riječ, taj biser koji nije za sve koji tvore tu javnost, već je usmjerena prema onim Hrvatima u kojima duh hrvatstva još živi, a što se ostatka javnosti tiče je bacanje biserje svinjama. Normalno je, zato, da će taj dio javnosti držati ove zapise kao obično spamanje.

Sve grupe na usenetu u Republici Hrvatskoj su namijenjene sa svrhom razhrvaćivanja naroda na tlu iste (ne toliko s voljom države koliko radi nužde i probitačnosti), te nije čudo da Hrvati u inozemstvu (ili točnije Hrvati diaspore) razumiju i njeguju hrvatstvo drukčije nego li narod u Republici Hrvatskoj, pa se to vidi i u samom izjašnjavanju Hrvatima i promulgiranju hrvatstva, čak i u vremenima kada je težko bilo biti Hrvat u Australiji; danas je mnogi bivši Jugoslaven postao Hrvatom. Tamo negdje godine sedamdeset šeste ili sedme sam radje odustao od dobroplaćenog posla, gdje sam sa svojom diplomom i izkustvom u određenoj specijalnosti bio jedini kandidat, nego da u formularu napišem da sam „jugoslaven“ (oni precrtavali „Hrvat“ a ja precrtavao „jugoslaven“); pošto je union bio jak i držao štangu jugoslavenstvu, ja sam morao odustati jer bi bilo gnjavaže s unionom (sindikatom).

Ako u Republici Hrvatskoj nije zakonom zabranjeno biti Hrvatom, a što vjerujem da nije, kako to da je tako mali broj onih koji zastupaju isto punim žarom? Da netko ne veli da imam žulj na jeziku: jer hrvatstvo nije probitačno, a mnogi ga ne razumiju i onako. Probitaćno je biti slugom američkog sna (koji čak nema nikakve veze sa stvarnim amerikanstvom, jer se bazira na iluzijama i lažnim obećanjima) u koji ne vjeruju niti većina Amerikanaca, no kojega je propaganda zarazila narod u hrvatskom etnikumu. I dok Hrvati diaspore imaju priliku za lučenje propagande od istine, narod u Republici Hrvatskoj to nema, pa je upravo taj narod pao žrtvom tog tuđeg i/tuđinskog sna kojega strahote proživljava budan.

Kada govorim o Hrvatima diaspore to onda jasno govorim o kome se radi, dok, nažalost, što je vrlo tragično, ja nisam u stanju reći o Hrvatima u Republici Hrvatskoj sve dokle god vidim toliku opoziciju hrvatstvu na području iste. Dokle god ja moram biti i više nego li oprezan da ne bih možda povrijedio osjećaje drugih naroda (kao u bivšoj Jugoslaviji) i nacionalnih manjina, te kulturno opredijeljenih i/ili neopredijeljenih, te narušavao time mir i hobbies grugih ljudi ... normalno je da ne mogu rizkirati i nazvati narod hrvatskim ako on to nije, a pogotovo ga ne smijem uguravati u nacionalne okvire u koje možda i ne spada. Zato se moramo u tajnost pripremati za javni izstup, iztup na referendum glasujući za hrvatstvo. Tek onda ću i ja biti u stanju pisati zapise svaki dan i objavljivati ih u novinama a ne na stranicama Interneta, gdje ih svaka tuđinstvom zadojena fukara moše cenzurirati.

Što se pak „ ... ekonomske sigurnosti iz daleke Australije ...“ tiče, tu mi je za spomenti da nitko nikoga ne osigurava baš ni u čemu; svaki je osiguran sam po sebi. Mnogi pojedinci, pa čak i čitavi narodi su prodali svoj vlastiti „birthright“ (pravo na obstanak) za koricu kruha; danas je ta „korica“ prožvakana, zajedno s udicom i plovkom, te je očito da svako lamentiranje je beztemeljno; jedina garancija obstanka individue ili nacije je u istoj, kao Istini i Bitkovitosti, dok individue ili narodi bez toga su obične protuhe i propaliteti, koji kao takvi nemaju nikakve sigurnosti. Upravo je do tog statusa dogurao nekada slavni i dični Hrvatski Narod. Proživih a bez da sam prodao svoj bitrhright, za kojeg se borim i dan-danas, što je dokumentirano u „Urbi et Orbi“, vidi http://brunohrust.blogspot.com (na engleskom).

Kada me neki pozivaju na red zna mi se smučiti, tako da sam prije petnaestak godina odustao od pisanja na hrvatskom; a za sebe i svoje sam pisao na engleskom. Ipak, jer vjerujem da hrvatstvo u Republici Hrvatskoj živi, ali pod životnim uvjetima gdje nije u stanju dignuti glavu (isto kao i u Herceg-Bosni, Vojvodini, Mačvi, Sandžaku, Duklji ... domena hrvatstva iz IX. Stoljeća, gdje je hrvatstvo u podzemlju), odlučio sam isto dignuti na noge; iz nikakvih sigurnih daljina i ekonomske udobnosti Australije, jer činjenica je da sam i sada izvan Australije (28 sati leta od Pertha, uključujući presjedanja), a isto tako da mi government svaki put ukine penziju kada napustim Australiju. Daljina mi ne jamči baš ništa, a da ipak nekako proživim bez da prodam svoj birthright za koricu kruha, za penziju.

Događa se da oskudijevam pa i da sam desperatan, jer kao da se sve sile pakla urote i dogovore, a tko zna, možda je i slučaj, jer mi prijatelj veli da se razpitivaju za mene, no ne marim za to. Tako se dogodilo da sam morao u Broome, jer mi je jedan desperados neovlašteno uzeo samovoz i morao sam pokupiti vozilo, što me je bacilo u debele novčane neprilike. Istodobno me desno rame toliko bolilo (a boli me još uvijek) da nisam nigdje mogao ići tražiti posla, a povrh toga sam imao drugi plan. I tako odem do jednog prijatelja kojega znam dobro i on mi da posla za nekoliko tjedana; da ne idem na put bez centa u džepu.

Odišao sam na put a njemu ostavio „invoice“, da mi plati na račun ... kojega nije, a niti ne misli platiti. Ja u dalekome svijetu, a on doma; on je po svemu sudeći daleko desperatniji nego li sam ja. Iako ga razumijem i opraštam, stvar je u tome da moj prijatelj ne razumije kako je jeftino prodao svoj „birthright“ za koricu kruha, koje možda i nije bio toliko željan; a kada u jednom etnikumu prevlada takav običaj i kada to postane normalna stvar, bez obzira na legalnost, onda se to odrazi i na standard etnikuma u pitanju. Slične stvari se događaju svuda pa isto tako i u Republici Hrvatskoj; američki model muljanja razno-raznim poslovanjima, gdje jednog dana pjesmi mora doći kraj, ali prije toga podere uha i uništi i ono malo sluha svima koji su je prisiljeni slusati. Ako netko drži ovo kao neki propagandni istup i svejedno, nakon svega iznesenog pita: „Što, konkretno, hrvatstvo nudi?“, onda i tog siromaha moram upitati: „Što bi konkretno on želio od hrvatstva?“, ili slično.

Hrvatstvo je nemoguće kupiti ili prodati; svaki onaj koji to čini, čini to u desperatnom stanju ili s namjerom prevare. U slučaju kupo-prodaje hrvatstva, samo hrvatstvo, kao i sve ono što isto sobom nosi, gubi svoju istinsku vrijednost; taj čin obezpravljuje prodavača istog, iako je isti počinio prodaju u desperatnosti, a da ne donosi baš nikakvo dobro kupcu, već, dapače, čini ga sudionikom pri zločinu. Bijeda i siromaštvo nije zločin sam po sebi, dok namjerno stvaranje preduvjeta za bijedu i siromaštvo jeste; jer demand i supply će uzrocirati jedno drugog, tako je jedan potrošač droge isto toliko kriv za drogu na tržištu koliko i prodavač.

Hrvatstvom ću te podariti; ja nisam „ ... jedan od onih koji prodavaju hrvatstvo ...“, ne znam koliko daleko bio od (Republike) Hrvatske. Ja hrvatstvo ne prodajem nego ću obdariti istim pravog čovjeka; tog čovjeka ja sada stvaram, na sliku i priliku svoju. Isto kao i moj nacionalizam, moje hrvatstvo se razlicira od svih drugih koje susrećeš u svom životu; misleći da su stvorili Čovjeka od tebe danas si bez te toliko potrebne slike i prilike creatora, jer isti je kroz puste generacije izgubio svoj lik, ti si isto tako stvoren bez pravih ideala, bez idola, postavši Hrvatom bez hrvatstva. Zato te gubitak države ili teritorija toliko ne smeta; jer stvarnim vlastnikom istih ti nisi niti bio. Moje hrvatstvo je ono koje ti daje sve i/ili ništa; estasy and agony. Ne tražim od tebe ništa, sem možda malo dobre volje; dat ću ti sve uz obavezu da to čuvaš, te dok si u posjedu tih svetinja, biti ćeš sretan, ali ako ih ikada izgubiš taj gubitak češ stvarno žaliti dugo i dugo, dok ti se ponovo ne smilim i dođem te podariti s onim što si izgubio.

Međutim, tu je jedan izvjestan broj ljudi u hrvatskom etnikumu koji se osjećaju Hrvatima, a koji ipak ne razumiju o čemu ja govorim; zato urgiram na sve one koji nisu u stanju shvatiti značaj ove Riječi da me kontaktiraju privatno, jer javno ja ne smijem reči više nego li stoji u zapisima. Adresa je poznata i svaki zainteresirani čitatelj je dobro došao.

Bruno HRUST.
19/02/2009

Niže slijede nekoliko mojih zapisa iz news grupa:

Uvrstiti u Zapis III. -- Pocetak 11. veljace 2009

Jedan jezik je samo sredstvo za prenasanje misli. Iste mogu biti izkrivljene prenosene u najsavrsenijoj formi; stvar je u volji individue za shvacanjem. Ukratko, neki me zelje razumijeti a neki ne. Mnogi me Hrtvati razumiju i na engleskom, dok me malokoji (malo)gradjanin Republike Hrvatske razumije, svejedno na hrvatskom ili engleskom.
Namjerno uz gradjane spominjem i malogradjane Republike Hrvatske, jer i takvih ima, vidim da ih je daleko vise nego li postenih ljudi i pravih Hrvata u osakacenoj mi domovini, danasnjoj Republici Hrvatskoj. Ipak, drzim da je to sve cega smo trenutno vrijedni i navjestavam bolja vremena za Hrvate.

Kada je netko pred zidom i stvarno nema vise kuda, e onda se stvarno pokazu njegove stvarne sposobnosti, koje mnogokad iznenade i onog koji se nadje u pogibelji, pred zidom. Zato tu nema nicega novog ako danas hrvatstvo vadi svoje skrivene adute iz rukava, one iste koje mu pripadaju id samog pocetka igre, no koje nije htio izigravati radi drustvene tolerancije bez koje je suzivot nacija s narodima koji to nisu nemoguc. Medjutim, kada stvari odu predaleko, kao sto su krenule Cromwellovom, pa onda Francuskom revolucijom, a narocito odisle u zadnjih 100 godina, onda je jasno da je laz odisla predaleko i izprijecila se kao prijetnja Istini i hrvatstvu.

Vani je Zapis II.

che wrote:> jao majko, sta smo mi bogu skrivilija mislim da je bog na njegovoj strani.. netko nas prca odozgo ;p

Bruno mi je ime koje mi je dala moja baka, a jer sam kod nje "odrastao" ili "odrasao" (kao sto stablo raste u sumi, koja je tu kao jedno prirodno okruzje), svi me tako i zovu. Jest, baka me je "odgajala" i "odgojila" u specificnom okruzju njene egsistencijalnosti hrvatstva za kojeg je njezin in a moj otac, Milan, platio svojim zivotom; OZNA ga je odvukla na Badnjak 1945, te su ga "operirali" u Vinogradskoj i na mjesto "40 feferona", koje,slusajuci godinama istu pricu, je navodno pojeo za okladu, natrpali mu zeludac s kamenjem; na Rebru su mu to izvadili ali ... umro je 31.XII.1945. Nije mi do osvete: borim se za hrvatstvo zaajedno s ocem svojim.

Vec sam spomenuo nesto i o tome: zasto pisem "izkrivljen" a ne "iskrivljen", o cemu ovdje samo nekoliko crtica. Onaj,pak, koji prokljuvi zakaj svoju najdrazu zovem "Hanuma" i zasto sam se trudio nauciti ju da me naziva njenim "Dilberom", taj je onda u stanju prokljuviti sve, pa ga sitnice iko izrazavanja ne tangiraju: jer razumije mene, pa tako i smisao svegaoko mene i u meni. Sto se bilokojeg jezika tice, pisana rijec ima i simboliku koju tek moramo odkriti; da ja ne pisem tako, nego kao i svaki drugi (Hrvat?), ja bi bio kao i svaki drugi (Hrvat ili ini) koji se izrazavaju na "iskrivljenom" a ne na "izkrivljenom" hrvatskom, te kada bi se kojim slucajem zaboravio "podpisati", moje radove bi mogao u tom slucaju "potpisati" bilokoji od citatelja, a bez da su mu isti jasni. A sto se tice stanki izmedju jednog i drugog Zapisa, svaki onaj koji me dobro zna, taj zna i razloge; verbalno prepucavanje je samo jedan.
-- Visit, http://hrvatum94.blogspot.com (in Croatian and English),
or http://groups.google.com/group/nationa-tradition (in English).Bruno HRUST.


"Mike" <lipa@gmail.com> wrote in message news:gnb97h$kog$1@ss408.t-com.hr...
Ø > "Bruno HRUST" <national-tradition@googlegroups.com> wrote in message > news:l5WdnfdfL7Hm4Q_UnZ2dnUVZ_sTinZ2d@giganews.com...>> Jedan jezik je samo sredstvo za prenasanje misli. Iste mogu biti >> izkrivljene> Cut>> Vani je Zapis II.> > Koliko sam shvatio ti si trenutno vani. Isto tako je i Zapis II vani. Mnogi > Hrvati koji te razumiju su vani.> Zakljucujem da bi za tebe i zapis i sve koji ste vani bilo bolje da ostanete > tamo gdje ste. Usrecit cete ostale Hrvate koji vas ionako ne razumiju jer su > unutra i neznaju, zamisli, ni materinji engleski jezik. Usput, pise se > "iskrivljene" a ne "izkrivljene". Pokusaj uciti Hrvatski jer mozda i tu lezi > tvoj problem neshvacenog genija uz manje vise nerazumljiv sadrzaj ovog > pamfleta.> Pun mi je kufer prodavanja, jer ovo tvoje drzim prodajom, pameti sa sigurne > udaljenosti uz potpuno nepoznavanje i zanemarivanje aktualnog stanja u > Hrvatskoj.> > Mike
Razloga je puno za slabo komuniciranje i samo oni najcvrsci u vjeri ce obstati i ostati uz mene. Prije petnaestak ili bolje godina, ili bolje 1991, Hrvatska je pucala od zadojenost amerikanstom; nakon toliko godina od kako su me "Hrvati?!" iztjerali s "hr." Useneta (ako nikog ne smeta), stanje se nije izmijenilo (ili "ismijenilo" ako neko bas hoce). Danas je obcesvijetska politicka svijest takva da je nuzno raditi na vise frontova, dok je hrvatski najmanji i najnezahvalniji, jer dok i sami Amerikanci danas vide da im kola idu nizbrdo te da se mora drugim putem, Hrvati i dalje nastoje drzati pravac koji ide prema ponoru. Ja se osjecam kao pticja mater, koju ocekiva mnogo otvorenih kljunica u gnjezdima citavoga svijeta; jer ovaj nacionalizam kojega ja ucim se bazira na Istini, te kao takav imam sve sile mraka protiv sebe.

Vec sam spomenuo nesto i o tome: zasto pisem "izkrivljen" a ne "iskrivljen", o cemu ovdje samo nekoliko crtica. Onaj,pak, koji prokljuvi zakaj svoju najdrazu zovem "Hanuma" i zasto sam se trudio nauciti ju da me naziva njenim "Dilberom", taj je onda u stanju prokljuviti sve, pa ga sitnice iko izrazavanja ne tangiraju: jer razumije mene, pa tako i smisao svegaoko mene i u meni. Sto se bilokojeg jezika tice, pisana rijec ima i simboliku koju tek moramo odkriti; da ja ne pisem tako, nego kao i svaki drugi (Hrvat?), ja bi bio kao i svaki drugi (Hrvat ili ini) koji se izrazavaju na "iskrivljenom" a ne na "izkrivljenom" hrvatskom, te kada bi se kojim slucajem zaboravio "podpisati", moje radove bi mogao u tom slucaju "potpisati" bilokoji od citatelja, a bez da su mu isti jasni. A sto se tice stanki izmedju jednog i drugog Zapisa, svaki onaj koji me dobro zna, taj zna i razloge; verbalno prepucavanje je samo jedan.
Drugi zapis je vani; vec je davno izisao Zapis II., a nakon toga i dva na engleskom: Article 1 i Article 2. Pozeljno je da ih se cita kao isto stivo, jer u stvari to in jesu. Imam mnoztvo drugih stvari za obavljati, a povrh toga desna ruka me ne sluzi a i obcenito nisam u najboljuj tjelesnoj formi; najvise zbog nedostataka ovog ili onog.
=== Kraj ovog Zapisa III. ===

Moram odgovarati na email a isto tako pripremiti novi "Article 3".

četvrtak, 12. veljače 2009.

Nationalism, Article 2: Mechanisms Regulating Peaceful Co-existence

To: National Tradition (Googlegroups.com); Hrvatum94, Bruno HRUST (Blogger.com)

National Tradition, Article 2

MECHANISMS REGULATING PEACEFUL CO-EXISTENCE

Our planet Earth, was not accidentally found but purposefully created by God, which is a higher form of a Man. When I speak of “our planet” then I bear in mind those sons and daughter of God who arrived as the first living being to this planet and gave it life and purposeful existence. Thus, it is my planet, as I am one of the descendants of its makers; then follow the men, whom God created to His own image, and then humans created by men, that bear some similarities to God; however, these similarities are so inconsistent that often cause confusion that keeps those being in the state of illusion.* As the very last on that scale are descendants of humans that are in realm of the rightful, national stock that is within Man’s immediate clan, His family expressed in a form of a nation on one side, and those non-national humans, whose ancestors, being or becoming illegitimate, broke away from a nation and lived “free of any responsibilities”, mainly by way of plunder and terror. In this way they succeeded in subjugating the world into the acceptance of the rule of physical power as the one and only that is recognized; rule that lasted for a very long time and is still in place.

I know, to say so one must be very daring or very bold; or both. I am the ancient one, and the one, as one participant on “hr.” Usenet (Croatian newsgroups) have replied to some that tried to laugh me off, “… God is at his side”. Armed with the Truth, no government would dare to confront me; their military might is powerless in front of Truth. If a reader wants a proof, he or she is welcomed to ask an authorized official of any government in the world about their honest opinion and the answer will shock them when they hear that I just might be right, but they are not able to do anything about because legal implications; namely, there is law above that is protecting Truth, and those who speak it out may have hard time, but they are in turn protected by the Truth too. Truth lives forever and lies die in due course when contesting the eternal Truth. The other reason for backing-off rather than that of using the crude physical might in crushing the Truth is in the fact that they too, regardless of using lies as a tool to be in power, need the Truth as a means to regulate the lies: lies are present because of Truth and without Truth the are meaningless; eliminate Truth altogether would be contra productive. Further, they use the same as logic used by Man when created a human being: not because they are in love with the Truth, but because they are in need of it too, as guidance, many of those people in governments are religious people and in need to hear the Word. Man created human being, not because of love for him, but because of necessity and his need for help; and one in need is not free, and as such, as self being not free, he was not able to bestow the freedom to others nor to free others. Man has nurtured a desire and hope that one day He will become free, and thus being able and in position to love.

* Mentioned above, in Article 1, is undeserved, thus illusionary freedom that was given in exchange for peace; as the man’s descendants were forced to give it, the freedom that they gave to undeserved folks did not bear real, eternal value, i.e. its value was not consistent, it was appropriate for the folks that attained it, and also, the value the goods delivered in return, was of dubious value, just for time being, subject to further threats and negotiations in the future. Diplomacy was born out pure necessity for some kind of peace where men and their families in form nations, could live purposefully, creating the future chiefly for themselves and consequently for the humans and lesser humans with their vermin offspring. Again, the man was not motivated by his love for his creation, the human being, as God was for His creation, the Man; it was necessity and Man’s need for help in the purposeful project of Man, inherited of His creator, God, a project of which the purpose is clear to Him only and thus, since it cannot be understood by lesser beings; thus, since He cannot have an equal in a lesser being, to be really able to admire and love, He created the lesser human as slave, not out of love; it was later, that He began admire and love His creation and adopted the same principle of live, the principle that motivated God in creating Him, a Man “to His own image and likeness”, making Him thus free to create.

Thirty years ago I was writing about in a Croatian-language paper “Uvezane Misli” and later in another, also Croatian-language paper, “Hrvat”, where I presented the same thing, but in a more nationalistic passion; it was written for Croats and for Croatia, to Croats and to Croatia. It was the time of revolution and therefore in appropriate, revolutionary style. Both papers merged into “HRVATUM”, a book that was put together in May 1994 and hence its title “HRVATUM 94”. The book will be put into print when I arrive back to Perth and am able to access my old computer. “HRVATUM 94” shall be out, in Croatian language, early September 2009 and can be ordered to secure a copy earlier, already now; since it is being written in a patriotic stile and is of extremely patriotic content, I am not offering it for global reading in English or any other translation. However, my page at http://hrvatum94.blogspot.com/ in Croatian and English and also my page in English http://brunohrust.blogspot.com/ with http://googlegroups.com/group/national-tradition also in English shall be sufficient and if there is any group of specific and/or special interest I am more than willing to discuss their affair in strict privacy and help them to establish their specific policy that suits their needs.

If there is anybody interested, capable and willing to work with me, is welcome; I could do better with the help of translators, ghostwriters and computer experts.

Seminars on the subject are held in strict privacy; appointment for a seminar must be booked in advance and the attendee(s) must be versed in English or in Croatian. Every seminar is strictly confidential in nature and a signed oath to that effect will be taken before justice of the peace prior to seminar.

Theme in this article, that I have just written, is much longer and will continue; in the next issue will follow: Law and the Justice System of a Country/State. It might something else come in between; I do not have everything neatly sorted out in my head.

Bruno HRUST.
12. February 2009
Address: brunohrust@gmail.com

srijeda, 11. veljače 2009.

Nationalism; its roots and becoming

My contribution to National Tradition: Article 1

It began as a reply/comment to a post in Austrian Usenet (“at. general”)

Every prophecy has its root in the psyche of a collective memory of a nation to which that particular prophet belongs, but more than just this, it stems from the memory bank of primordial form of mankind. Many nations these days are based on false premises and do not qualify for the status of a nation, which I am trying to explain to all individuals interested in the matter -- just started and have posted 2 blogs in Croatian on the subject of nationalism, one on 1. February, 2009 and the other one on 10. February, 2009 at Blogger.com, http://hrvatum94.blogspot.com and just have establish a new page at Google http://googlegroups.com/group/national-tradition with email address: national-tradition@googlegroups.com in English language. One of these days I shall roughly translate those thoughts from Croatian language into English and post it at Google; there I shall try to present nationalism in its original form, in the form of creation which was adopted by true men of the planet Earth, in the farthest antiquity, before an ordinary human being and his offspring, that is often a pure vermin, came into existence.

Out of share necessity did man come into existence, with the purpose to help God; to help the Creator to find Himself in and within His creation. This is the purpose of any and every creation, including the creation of human being by man that followed. Thus God, as the supreme head and master of the supreme consciousness, bestowed freedom and sovereignty to His creation, purposefully, so that the Man can colonize the planet Earth and, through Man as His own creation, by man’s challenging of the whole universe, He would rediscover Himself. Thus following the universal principle of creation, Man, as the fundamental unit and basis of a nation, has created a human being to his own image; not out of love was human being created, but because of need. Man multiplied but soon his own purpose got lost in his creation; rivalries occurred between brothers and they split into separate groups and clans, later tribes and nations.

Man needed laborers and slaves; but, because without having attained supreme consciousness of his own being, that would make him really free and sovereign, he was not in position neither to give nor bestow real freedom to his creation, that of human being. Because one must be totally free to constitute originality, and only in its original state, which cannot be surpassed, one is able to be or to do anything at will. Such an incomplete human being, as it turned out to be just a partial success, was meant to be confined in domain of his master, the Man, until the emancipation of his master, the Man, which is meant to coincide with his own perfection; again, perfection of human liberates the Man, as a creation that liberates creator and is a proof of being a free being in its own right.

With time things have changed and human beings escaped the control of their masters, rebelled against and usurped the thrones of their kings, multiplied like vermin and the face of our once most beautiful and desirable planet in the whole universe, changed drastically; the vermin that multiplied made it an ugly place to live. “Six-million ones” did really better job than any other race and their contribution to the miseries of the planet Earth is great; but they are not the only ones who tried hard to find their own happiness in the miseries of others, and were building their empires and/or fortunes upon the ruins and ill fortunes of the others. By abandoning the principle of creation, there is no possibility left, either theoretical or practical, for a peaceful co-existence of neither men or humans on this planet; there is no possibility to reach that supreme state of being that, just mentioned, that would liberate us. If we, man and humans, want to get out of this hell, we must adopt the “principle of creation”, which I am about to explain to those who can hear and are willing to listen.

Man whose pledge was “to ever create on Earth as it can be found in Heaven”, thus failed in keeping his creation, “that was to His own image, the image of God”, in check. It was sacred duty of the Man, the creator as well as the founder and basic unit of a nation, to purge his stock of impure element within his realm; to deal with the vermin in a manner that gives protection to the rest of the world. By giving the freedom to humans, Man gave them a sample of illusion, which was so real in itself that human took it for a real freedom; freedom is achievable and attainable, can be earned by effort but never given. Thus, Man attempt to imitate God failed so badly and backfired; instead paradise Man, helped by his creation, human being, created the hell on planet Earth. In my future discussions, by referring to God I may use term “Providence”, especially when looking at the subject from a scientific angle where spiritual and physical are likely to connect.

Even today when the real nationhood is seen by some as debatable, as a rightful bearer of the citizenship of a state, a nationalist, i.e. person that hear the call of Man from the dept of his heart will feel obligated to stand up and try to correct the way in which his country’s government handles the affairs; by letting the government to handle His affairs as they please, the person is then morally co-responsible for all possible injustices that the government commits in his name. He is the real sovereign, not government. Having this in mind a person must stand for the Truth and help his/her government find the same that truth that he is bearer of, not just stand by and let his government wander through the wilderness.

At http://brunohrust.blogspot.com one can read few articles on the subject and see how dangerous it can be if a government is left alone unchecked Illusion of freedom can easily mislead anyone and governments are not immune against it; after all, they are just humans.

(Will continue; comments invited; all welcome to join discussion)

Bruno HRUST.
11. February 2009
Contact addresses: brunohrust@gmail.com or brunohrust@yahoo.com.au
Related pages: http://brunohrust.blogspot.com , http://hrvatum94.blogspot.com , http://googlegroups.com/group/national-tradition

NOTE: All posted material on abovementioned pages is subject to copyright laws and a written permission must be obtained for reprinting any of it.

utorak, 10. veljače 2009.

Zapis II.: NAROD I NACIJA

http://hrvatum94.blogspot.com/

Zapis II.

(Uzput:Blog = „web log“, a prevedeno na hrvatski „zapis“ 7.veljače 2009. 18:45
(Gdje je riječ "Nacionalno" ili "Građansko" mora biti u kurzivu, kao "Nacionalno", "Građansko" ...
NAROD I NACIJA

Teško mi pada zadatak prikazivati nešto što bi, po mojem shvaćanju, trebalo biti kristalno jasno svakom moronu, no moram, tako da me kasnije čitatelj može bolje razumjeti; jsno, ako se ne uvrijedi odmah na početku i prestane čitati ili, ako ova analogija ne izpadne previše jednostavna pa shvati kao da pišem za djecu. Ovo ovdje je, međutim, važno shvatiti onako kao što želim predočiti, jer inače mnoge misli ne će imati nikakvog smisla. Govorim o Narodu kao naciji i o narodu kao puku, gdje Narod (bilokoji) ima svoj identitet dok ga narod kao pleb ili puk nema; slično kao kad netko ima psa li neku drugu životinju kao ljubimca. Ovo je njegov ili njezin pas i vrijedniji je vlasniku možda više nego li svi psi svijeta zajedno; ako se psetu nešto dogodi, to vlasnika boli daleko više nego kada recimo moj pas crkne. Taj identitet proiztiče iz istinske ljubavi prema bići; to je moj pas, i jer je moj, On je meni vrijedniji od svih drugih pasa, to je Pas Hrustov. Ista je stvar sa svakim drugim i sa svima drugim bićima, stvarima, zemljama, narodima itd.

Uzmimo sada za primjer prihvatilište za izgubljene pse, gdje je njega pružena svim psima a nijednom neka posebna; tu se očekiva da svaki od ovih pasa, pripadništva tog pasjeg družtva, poštiva pravilnik tog prihvatilišta, kojega nije niti jedan od nji stvarao, nego je možebitno zalajao u znak slaganja ili protivljenja (što je svejedno) i, što je najvažnije, da „ne grize ruku koja ga hrani“ (izraz je možda poznat). I od ovih pasa ne neki će pas postati miliji jednom čuvaru prihvatilišta po imenu Marko, neki drugom Stjepanu, neki Petru, neki Hrustu ... te će i psi zadobivati identitet po svojim gospodarima: Markov Pas, Stjepanov Pas, Petrov Pas, Hrustov Pas itd. I to prihvatilište postane premaleno i gazde odluče svaki na svoju stranu „trbuhom za kruhom“. Vrijeme prolazi a psi se množe (malo „p“) kod svih gazda i tu sada uopće više nije važno kod kojega gazde se što događa unutar njegovog tora i svi pripadnici u toru su svoji, rasli skupa više generacija i svi su oni Markovi Psi, na primjer, kada ih se spominje pred nekim drugim, dok međusobno nije to toliko važno, znaju kom pripadaju i ne prave neku važnost od običnih pasa, a pogotovo kada se dogodi da je neko drugo pseto ili čopor njih u bijegu pred progoniteljima i Marko ih pusti u tor.

Ovi se sad razlijegali po čitavom Markovom toru i nastojali nametnuti svoj identitet Markovom Psu, identitet koji sada dolazi iz tuđine i nosi u sebi elemente tuđine, nestvarnost. Iako prije možda i nije bilo toliko važno Markovom Psu naglašavati taj identitet pred svojom stvarnom subraćom unutar Markovog tora, sada se to čini nužnim. Pripadnik potomaka Markovog Psa, ce se pritajiti za volju mira, što će biti uzrokom konfuznosti i neodređenosti njegove subraće isog sjemena, ali čim se opet oglasi, ostala pseća kopilad bježe u mišje rupe. U knigi „HRVATUM 94“ se priča o vukovima, jer se gleda na istu stvar iz drugog ugla i u drugom vremenu; možda malo preoštro, ali ako se uzme u obzir Domovinski Rat i sve ostalo, onda će čitatelj razumijeti.
Odnos prema hrvatstvu i/ili politici

Trebalo mi je prilično dugo vremena za pojaviti se ponovo na usenetu i grupama u domeni „hr.“, koja je na području Republike Hrvatske. Uzelo mi je petnaestak godina, za hlađenje nakon izkustva na hrvatskim news grupama gdje sam se prepirao s moronima skoro godinu dana, zaključivši tada da, za spas ovo malo razma koji je ostao u meni, bolje mi se je maknuti s tih grupa i pričekati na bolje dane; jer sam, duboko ožalošćen, procijenio da je stupanj svijesti hrvatstva u hrvatskom pučanstvu na nezavidno nizkoj razini, te je svaki trud u tom pravcu ne samo gubljenje vremena gdje je cijena daleko veca od mogućnosti plaćanja, nego i potencionalno poguban, gledajući praktički jedan samouništavajući podhvat. Što se, pak, hrvatstva tiče, i svijesti tog puka na području današnje Republike Hrvatske, ista je na istom nivou kao i prije petnaestak godina, ili, pak, decenija ili generacija u taoštvu; hrvatstvo mora biti podređeno tuđim interesima da bi bilo prihvaćeno po tom puku, koji je od pamtivjeka služio tuđim interesima, isto kao i hrvatstvu koje mu je bilo i jeste tuđe, a o čemu sam u kratkim crtama objašnjavao tom puku na hrvatskom usenetu, a sto ću i ovdje spomenuti.

Spomenuh „... ili generacija u taoštvu; ...“, te da pojasnim, da ne bi bilo zabune. Životni i povjesni tijek jednog Naroda, kao nacije, izjašnjava se generacijski i epohalno, jer nacija ima svoj korijen u vječnosti; isto kao ćelije na tijelu jednog bića, one se rađaju i nestaju a da nam nije toliko stalo do vremenskog izražaja kojiko do epohalnog, jer se događa sto se mora dogoditi i što je normalno da se događa. Ali, ako je nacija u stanju izvan svoje prirodne domene vječnosti, kada je izključivo u domeni ovozemaljske političke zbilje, onda je ona u stanju taoštva, ona je taocem politike naroda kao puka, koji nije izključivi tvoritelj tijela nacije, te se sada događaju neprirodne stvari na tom tijelu, koji se izražavaju u terminima vremenskim, koji su primjereni ovozemaljskoj zbilji, godinama, stoljećima, milenijima i uopće terminima konačnosti; prirodno za naciju je sada postalo neprirodno i odumirajuće ćelije je dobivaju zamjenu.

I tako Narod odumire a narod obstaje na račun svoje sluganske politike u službi tuđih interesa, te se često može naći primjera gdje država mora promijeniti ime da bi se obdržala na životu. Isto bi se dogodilo i ovoj današnjoj hrvatskoj državi, Republici Hrvatskoj, kada bi kojim slučajem duh hrvatstva napustio tijelo hrvatske države i prepustio ga na milost ili nemilost građanima Republike Hrvatske; ista bi nestala, kao što su nestajale ili bile osakaćivane i ostale prije ove današnje, tako da nam Tomislavovog kraljevstva nije ništa prešlo u nasljedstvo, osim mandata hrvatstva koje nam nalaže zagovarati ga uvjek i svuda. Hrvat je trn u oku neprijateljima Istine, koju hrvatstvo u sebi nosi i promovira, te će stoga i svaka građanska država s imenom Hrvata biti kamen spoticanja ako ista stvarno ne zastupa i promiče interese Hrvata.

Hrvatski Narod ne čini iznimku nego je tu velika većina nacija diljem svijeta koji nose isti teret; nacije pate i umiru, da bi narodi kao pleb mogli živjeti. Mnoge nacije Europe i svijeta su bile desetkovane samo zato da bi se zavladalo istim pomoću najnižeg smeća i ološa iste, pomoću onih koji nisu dio zdravog tkiva tijela nacije pa se niti ne vide kao dio cjeline nacije. Taj se je vermin uvukao pod kožu mnogim nacijama i širi se kao rak rana, a sve pomoću lijekova koji dolaze tom nacionalnom tijelu iz vana, od njegovih saveznika koji ga sustavno muzu i pljačkaju i ne daju mu stati na noge. Tu nije mjesto za javnu razpravu nego sam voljan razpravljeti o tome sa onim čitateljima koji su ozbiljno zainteresirani za temu, ali u privatnosti. Voljan sam održavati seminare ljudima kojima je tema Nacionalnog na srcu.

Najprije da kažem nešto o mojem izražavanju na hrvatskom jeziku, ili na engleskom, sve isto; stvar je u izražaju a ne izražavanju. Nije meni stalo do literalne slave, niti do toga da bih postao neka literalna veličina i nadgrađivao jezik finesama, koje netko može a i ne mora razumijeti. Jedan jezik (bilokoji) je sredstvo putem kojega pedagozi imaju utjecaj na narod, gdje služeći se određenim konceptima i sklopovima riječi, učitelji stvaraju ili mijenjaju već stvorene koncepcije. Na primjer, ako jednu rečenicu sastavimo drukčije dobiti ćemo drugi izražaj kojim se čitava koncepcija sadržaja mijenja. Jedan urednik nekog lista, ili jedan pisac serije članaka kojima želi utvrditi jedan određeni društveno-politički pravac, pisati će tako da njegovi zapisi zadovolje kriterije cenzure, koja može i ne mora biti oficijelne naravi; cenzura postoji formalno i neformalno, te je i sam čin lučenja vrsta iste. Cilj jednog pisca je da se ga razumije, pa i daleko više od toga, da ga razumiju oni kojima i za koje on piše, a istodobno da ga ne razumiju oni kojima se taj pisac ne obraća ... dok će jednog literarnog genija svaki čitatelj shvatiti drukčije, jer će taj sada biti doživljavan i shvaćan izvan forme ovozemaljskog.

Demagoški stil pisanja se ne odnosi samo na politiku neke države, ili individua kojima jepolitika tema ilaganja; svi literarni geniji se služe istim kako bi zadobili sljedbenike. Isto kao i u pjesništvu, pisanje se ne mora držati ni stila, a niti gramatike, a rijrči mogu biti kakve se piscu vide svrsishodne, da bude shvaćen onako kako on, pisac to želi, a ne kako bi to čitatelj htio; jer u krajnjoj liniji pisac piše za sebe i zbog sebe, a ne za i zbog čitatelja, te ako čitatelj i dalje čita izlaganja jednog pisca, znajući da ovaj ne piše za njega, čitatelja nego za sebe, onda ga taj čitatelj i slijedi, što i jeste namjera jednog pisca, a koju ovaj ne mora deklarirati javno i time proglašavati svoje sljdbenike moronima. Takvim, demagoškim načinom pisanja se služi svaka država u promicanju vlastitih interesa; „traži od države uvijek manje nego li joj daješ“, na primjer, sa mo što se to odnosi na jednu nacionalnu držvu i na dobakada je Bog po zemlji hodao. I zato i sa zadovoljstvom, a isto tako i s tugom pratim impakt mojih članaka na „hr.“ usenetu: sa zadovoljstvom, jer vidim da ne razumiju svi sve; s tugom, jer vidim da nas je tako mali broj tamo, no tješim se time da nam vjerojatno tamo nije mjesto. Sama činjenica da se na „hr.“ usenetu grčevito opiru otvaranju grupe „hr.soc.hrvat“ nam veli više nego da čovjek napiše i deset knjiga o tome.

Jedna (bilokoja) građanska država nije garancija promicanja ili zaštite Nacionalnog nego će zagovarati i štititi interese svojih građana, jer joj upravo taj puk, koji nije nikada ni bio nosioc vrhovništva, putem procesa glasovanja (referenduma i sličnih prevara), predaje vrhovništvo kojeg nikada nije bio nosiocem. Zato je normalno za očekivati da će jedna država uznastojati na produživanju svoje vladavine što dulje je moguće, isto kao i političari koji su na vlasti. Nacionalno, pak, ne ovisi o državi i izvan je domene Državnog, te kao nosioc stvarnog vrhovništva, a ne iluzornog koji je u domeni države, ono je kao takvo oruđe u domeni Nacionalnog koje će biti u stanju utjecati na politiku same drzave, a sve zavisi o svijesti građana države u pitanju; zato jednoj državi nije u interesu promicati Nacionalno nakon što ista „dobi mandat“ od svojih (malo)građana i ustoliči im se na grbači, dok će prije toga zagovarati Nacionalno i nacionalizam, jer isto proizlazi iz Istine i kao takvo je stvarna snaga koja daje stvarnu prednost, jer nudi uvid u one intimne i najskrivenije mehanizme Čovjeka, kojima je isti obdarem po Stvoritelju.

Nisam se ja ponadao u višu svijest u narodu, hrvatskom ili bilokojem drugom narodu, jer narod nije Narod, koji je na razini primjerenoj svijesti jedne nacije prožete duhom svoje bitnosti, svijesti, kao odlikom koja ga dijeli od pleba i tvori nacijom; narod je običan puk, pleb koji je predodređen za najniže i najprljavije poslove, koji inače znače povredu dostojanstva jednoj naciji, jednog Naroda. Taj problem ne prati samo Hrvatski Narod nego izvjestan broj drugih nacija, koje su se zacementirale u lažnim iluzijama, te da bi sačuvale golu egzistenciju, te nacije vode ogorčeni otvoreni rat, koji je izgublen već davno, a dobivene bitke ih dublje cementiraju u vlastitim iluzijama. Ipak, dok postoji duha nacije u jednom narodnom etnikumu i volje za promulgiranjem, taj će se duh nacije oglasiti u za to primjerenom trenutku; jer gdje ima volje nađe se puta -- „Where is the will, there is the way“, kako bi se reklo na engleskom, poznato je, vjerujem.

Uzmimo poslijeratnu Njemačku, koja je bila razorena po njenim sadašnjim „saveznicima“ i „prijateljima“ (koji su je rušili, prema pisanju jednog engleskog avijatičara, daleko više nego li su zahtijevale potrebe za predaju), Njemačku u onom dijelu koji je bio pod komandom zapadnih saveznika, koji su diktirali toj razrušenoj i desetkovanoj i poniženoj zemlji politiku koju ova mora sprovoditi (isto kao i danas Republici Hrvatskoj; nije da baš mora, ali je u njenom vlastitom interesu slušati). Svaki i najmanji izkaz Nacionalnog je namjerno bio ušutkavan ili ožigosan nacizmom. Njemačku je trebalo ponovo izgraditi po jdnoj strani, a po drugoj su se „prijatelji“ i „saveznici“ bojali Istine koju Nacionalno u sebi nosi; Njemci su, prisiljeni svojim zapadnim „prijateljima“, morali usvojiti zakon o primanju gostujućih radnika, kojima su morali davati državljanstvo, nakon deset godina sprovedenih na tlu Njemačke. Velika većina tih gostujućih radnika su došli iz Turske, bez ikakvih kvalifikacija, pa su radili izključivo kao čistači, sanitetska ekipa, za što su Nijemci bili izlagani kriticizmu od strane svojih „prijatelja“ koji su i prisilili primati radnu snagu iz Turske. Nijemci nisu imali drugog izbora nego odgovarati na prisilu nasiljem, gdje je Nacionalno najviše trpilo. U prisili je mamac na kojega jdan nacionalista ne smije zagristi po naručbi, jer nasilje samo po sebi ne rješava ništa, dok u pravo vrijma može značitinešto; jedan nacionalista će, ili čekati pravi trenutak za akciju, na koju će reagirati, ili će, pak, stvarati preduvjete za ostvarenje Nacionalnog bez da mora kompromitirati Nacionalno. Upravo na tom, po „prijateljima“ i raznoraznim mosaadima planiranom, uzvraćenom nasilju je temelji politika obstanka tog zapadnog „prijatelja“, kojega čitava ekonomija se bazira izključivo na pljački i otimačini, s glavnim granama industrije u naoružavanju, radi osvajačkih podhvata, kao i financijskim manipulacijama i prevarama na svijetskom nivou, gdje ucjenjuju čitav svijet; međutim, ima tu lijeka, ima ga.

Svako nasilje u današnje doba, dolazilo ono od bilokuda i/ili bilokoga, nije nišza drugo nego li reakcija na prisilu protiv koje se nije moguće više braniti zakonskim putem i sredstvima. Pošto se danas većina država bazira na lažnim premisama građanstva, gdje je vrhovništvo uzrpirano i oteto protuzakonito, to je za očekivati da će se stvari odvijati mimo legalnih ustanova država i time prisiljavati Nacionalno na „stavljanje ljute trave na ljutu ranu“. Nacionalno ne teži za okršajem dok građansko živi od istog, te će uznastojati na provociranju Nacionalnog: da bi ga kompromitiralo i tako izložili mržnji i izolirali ga od družtva; a isto tako da bi ga izcrpili koliko je god to moguće, jer na koncu konca račun placaju tako i onako oni najniži, najzatupljeniji slojevi tog družtva, „canon fodder“. Taj način borbe jedne države protiv Nacionalnog nosi termin „državni terorizam“ a za očekivati je da će se i dalje razvijati. Američka tajna sližba, CIA, „žrtvovala je“ dva debelo osigurana nebodera i zrakoplove da bi Amerika zadobila „public oppinion“ i podršku za rat protiv Islama; normalno, one sve ljudske žrtve, nekoliko tisuća njih, brojr se u građanstvu kao družtveni razhod, „disposables“ i smatra kao „canon fodder“.

Ovaj tekst je upravo taj proglas koji zadovoljava spomenuti kriterij i pokazateljem je da je taj duh živ u hrvatskom narodu, koji ga uzdiže na razinu nacije i negira vrhovništvo svakom tijelu koje ne promiče i ne brani interese Hrvatskoga Naroda, kao nacije: Hrvatski Narod je koljevka vrhovništva, dok je Hrvat kao temeljna jedinica istog (pre)nosioc istog. Jednu drugu stvar je potrebno naročito pojasniti: građani Republike Hrvatske mogu a i ne moraju biti Hrvati, pa prema tome niti ne moraju biti baš u nikakvoj vezi s hrvatstvom ili s mojom osobom, ili bilokojom drugom, koja zagovara i promiče hrvatstvo i najavljivač je hrvatske slobode u hrvatstvu, a što će reći slobode za Hrvate. Ne samo da nije pametno nego je blesavo i na kratko si misliti da će se netko zalagati za slobodu svojeg neprijatelja (dobro ste pročitali, rekao sam „neprijatelja“, popu pop a bobu bob). Ne treba mene nitko od tih i takvih niti cijeniti, a kamo li voliti, što niti ne očekivam, no nije pametno javno sijati otvorenu mržnju; ja ne grizem na taj mamac, ali vjerujem da svaki čitatelj zna što mislim kad i ne izgovaram javno što mislim.

Dalje, umišljati si da s time što je on u Republici Hrvatskoj je naročito zaslužan već po tomu, dok su svi Hrvati, koji su izvan Republike Hrvatske (namjerno rabim termin „Republike Hrvatske“ a ne „Hrvatske“ i znam da će čitatelj znati zašto), su za njih „odbjeglice“ i ništarije, koji su dali po „stotinu dolara“ i time kupili hrvatstvo. Of course, oni iz Australije, pa iz Njemačke ... a oni iz „bliže emigracije“, kao Bosne, Hercegovine, Sandžaka, Vojvodine, Mačve, Duklje ..., koji su silom prilike postali emigranti jer su bili ostavljani na cjedilu iz povijesnih nužnosti koje je nametala hrvatska politika vječitog ulagivanja neprijateljima hrvatstva, kojih ima i biti će u samom srcu svake hrvatske države pa tako i ove današnje, Republike Hrvatske, o tim Hrvatima ni riječič ti Hrvati kao da ne postoje, mrtvi su, nekad' bili a danas ni spomena. Vjerujem da mnogi građani Republike Hrvatske, naročito mlađi ljudi, nisu nikada ni čuli za neka stara hrvatska imena, a kamo li da bi znali šta ista znače u povijesti Hrvata i Hrvatskoga Naroda; jer o tome u javnim medijima Republike Hrvatske nema govora, to samo „insideri“ znaju.

Prema onom što sam doživio ja sam svijestan da nemam ja šta tu dijeliti Hrvate, jer je ta podjela tu od pamtivjeka, samo se sama podjela, na Hrvate i ne-Hrvate, toliko ne vidi u omotu građanstva u jednoj gradjanskoj državi, koja je bezpravno nosilac vrhovništva hrvatstva; jedna država si može dati ime koje će joj biti od koristi, a da nemabaš nikakbe veze s narodon, niti kao pukom a niti kao ncijom. Republika Hrvatska nosi ime po Hrvatu koji je vrhovnik i noitelj hrvatstva; ali time je Hrvat obvezatan čuvati državu u kojoj praktički i nije vladar nego je podređen vladavini rulje (demokracije) i ucjenjivan po toj rulji. Po mojem konceptu je Hrvat, kao nosilac vrhovnistva, najveća svetinja, jer je u najdirektnijoj službi hrvatstvu, a ne amerikanstvu, mosadstvu i inim tuđinskim interesima i tajnim službama kao mnogi (malo)građani što su. Po Hrvatu se danas javno pljuje od strane tih (malo)građana; oni smiju dok Hrvatu je bolje da šuti i trpi.

Svijetski monetarni kolaps, uzrociran po Americi, je neizbježiv i to je ta prilika za Nacionalno, koja se javlja s vrijemena na vrijeme, bez većih drama, gdje država nema čime više hraniti svoje podanike; sve laži su postale prozirne, nema više ni kruha a niti igara. A Istinom država ne može van bez nacionalnog; vrijeme Građanskog je na iztjeku, good bye, adieu, finish. Zato i pišem ovaj članak upravo sada, jer to obće-svijetska gospodarsko-družtvena i politička konstelacija zahtijeva; a ne zato jer su se odjedanput (malo)građani Republike Hrvatske probudili i ponukali ma na to; ne rekoh Hrvati nego građani i/ili malograđani, a na njima ostaje sada zauzeti mjesto koje im pripada, bili po pripadništvu naciji ili državi u nekom njima već poznatom ili nepoznatom smislu.

Slijede neki od tekstova iznesenih na hrvatskom usenetu koji su tamo bili izsmijavani od većine korisnika hrvatskog useneta. Ovdje ih objavljam jer isti čine temelj nacionalizma kojeg ja zagovaram i promičem. Prikazani su ovdje bez nekog posebnog redoslijeda, neuređeni, a neki su tipkani za bolji prikaz na usenetu na engleskoj tastaturi i ostavljeni tako. Na „hr.“ usenetu sam proveo skoro tjedan dana, a što mi je i više nego dovoljno za slijedećih petnaestak godina; ovaj mi puta nisu poslali viruse, jer im to nebi bilo moguće, (a u stvari ni ne mogu to točno znati jer moj firewall odmah uništava ili vraća, ne znam, cijeli email ako sadržava virus ili trojan u sebi, bilikavi script sumnjivog sadržaja, dok propušta samo onaj kodirani materijal kojih kode su downloaded u mojem kompjuteru).


######## Niže su moji zapisi iz „hr.“ Useneta #########

Smirijmo duhove, sve je spam tako i onako, a samo je stvar u tome kako se gleda na stvar. Pogledati treba na http://hrvatum94.blogspot.com/ (Zapis II.) te vidi da se spam smije uzeti kao reklame na TV: tamo su a nikoga ne zanimaju; no dobro nam dodju jer se film, u kojeg smo se zadubili I koji nam je jako interesantan, na trenutak prekine pa nam da priliku skoknuti do zahoda (izcjediti se ili izkakiti, po potrebi individue), da bi opet mogli nastaviti gledati ili buljiti u toliko nam zanimljivi film. Razlike su: reklame donose prihod provideru a usenet samo gubitak (Vedran Krivokuca prije petnaestak godina); reklama je sporedna atrakcija dok je ovaj “spam” glavna, s mnogostruko duljim slijedom, u nekim grupama, nego ga imaju grupe s najinteresantnijim garbage imaginable. Nije “spam” ta boljka nego hrvatstvo, koje nas dijeli na ljude i neljude. Isto to nepromijenjeno hrvatstvo nas je dijelilo uvjek, svrstavajuci nas na suprotne strane barikada, dok je nacija gubila ratove; jer smo naciju stvarali mimo hrvatstva, prema potrebama zadovoljavanja tudjih interesa. I vrisnu oni koji nisu uspijeli do zahoda na vrijeme.

Uskoro će izići novi zapis, Zapis II., a odmah iza njega Zapis III:, koji se se baviti razčlanjivanjem stvari koje sam davno opisao u knjizi HRVATUM 94; sam što će biti prikazano sve iz drugog kuta. Ne dajem previše toga u javnost, jer bi to bilo "bacanje biserje svinjama", nego gledam da svaki čitatelj, koji je zainteresiran za štivo, dobi u ruke ono što je kadar razumijeti. Zato je bezpredmetno razpravljati o tome ovdje, jer svi nisu bili u stanju pročitati sve; ovdje ima vjerojatno i onih s kojima izmjenjivam mišljenje privatno i znaju o čemu pričam.

Mislim si, da vidim kakvi problemi muče ovaj svijet ovdje, u ovoj grupici iligrupetini, kako vi velite, moje dame i gospodo. Uvjeren sam da bi se tu moglo sresti i dobrih ljudi, Hrvata, pa rekoh možda bih mogao biti ovim dobrim ljudima od neke pomoći; kuda god idem svuda samo pusto graktanje, ali mi do srca dodje po koji mili glas Hrvata-rodoljuba koji mi daje nadu i ufanje. Za kakvoću nema nadomjestka: malo nas je ali smo čvrsti.

Da nisam ja mozda zalutao; ako se svi tako ponašaju ovdje onda sam potreban još i više; uz hrvatstvo moram vas učiti i pristojnosti i lijepom ponašanju. I ne briši moj potpis. Želim da Hrvati vide što pišem, te ću te uvijek na to upozoravati; ako ga brišeš. Ne briši moj sig, jer znaj da svaki onaj koji ga obriše je smatran izdajicom hrvatstva; ne mene nego hrvatstva. Pitaj druge pa će ti reći. Kritiziraj ti mene koliko te volja samo ostavi moj sig ma miru, jer u njemu je advent hrvatstva; moj sig i hrvatstvo neka ti budu svetinjom.

Ostavio bih sad sve vama na diskusiju, moje dame i gospodo, a ja odoh pisati novi zapis. Važno je obdržavati linkove u funkcionalnom stanju, pa ako ih netko, bilo zabunom ili namjerno (zlonamjerno ili dobronamjerno, stvar je vaše diskusije) učini nefunkcionalnim, zahtijevam da se to izpravi; kao stari revolucionar i veteran is dugogodišnjeg psiholožkog rata s raznoraznim huljama, postao sam pomalo paranoičan i gledam na te "sitnice" kao na veleizdaju hrvatstva, kojeg je malo ostalo u svima a puno u nekima.

Prije petnaestak godina sam tražio da se utemelji grupa "hr.soc.hrvat" (a što mi je namjera ostvariti i dan-danas), ali bez uspjeha; istu sam utemeljio preko Optusneta i grupu su stavili neki drugi serveri na svoje liste. Da su dali utemeljiti mi tu grupu ne bih morao utjeravati hrvatstvo preko drugih grupa gdje možda i nema Hrvata, jer na toj grupi bi diskutirali izključivo Hrvati, Hrvatine iz dubine duše.Zato su ovbi linkovi tu, da Hrvati vide gdje se mogu okupljati i diskutirati.

Brisati sig i linkove je sabotiranje hrvatstva i spada u kategoriju veleizdaje; jasno kod čestih ljudi i pravih nacija. Kod vermina i plebejaca je to normalno, jer njihova pripadnost nije podpuna i duhovno obogaćena nego je površna; pleb pripada naciji samo u ulozi roblja, koje se je s vremenom ustoličilo na grbači nacije i, kao pijavica ili svaki drugi parazit, obdržava se na izključivo fizičkom životu na račun nacije koja ga je nekada usvojila kao kopile i dala mu "birthright", pravo na postojanje kao njezin štićenik.

U nekim krajevima Hrvatske to ne uče, jer odmak idu u gimnaziju. Hrvatska nosi ime po Hrvatu, ne vice versa.Oni koji nisu na nositelji hrvatstva, a to je običan pleb, puk ili pučanstvo kao cjelina, nose imena po pokrajinama Hrvatske iz kojih potječu. I dok je Hrvat stariji od svega drugoga, te je kao takav temeljem hrvatstva, svi ovi drugi su uljezi, kopilad bezimena kojima je tek u Hrvatskoj dano ime da bi se ih moglo zvati u službu Hrvatskoj i konsekventno Hrvatu te indirektno i hrvatstvu u iznimnim slučajevima ratnog stanja, kao "canon fodder", kao plativo sredstvo, "disposables".

Postoji Hrvat, a postoji još uvijek izmučeni duh hrvatstva; postoji nacija s težkim bremenom - o čemu više u mojim zapisima. Osobno ne osjećam uvrede kao moje, jer ih primam u ime hrvatstva; da nisam onaj koji jesam, ne bih sada bio ovdje i primao pljuske - koje će prouzročiti pad uljeza s hrvatskog nacionalnog tijela i tako pridonijeti našoj slobodi, slobodi u hrvatstvu.

Tema Nacionalnog se odnosi na sve narode svijeta i zato bi se svaki pojedinac, bez iznimke, trebao uključiti u razpravu; jer će tako biti u stanju pronaći svoje pravo mjesto izvorišta i pripadnosti. Diskusija mora biti temeljena na međusobnom poštivanju i uvazavanju temeljnih osobitosti sugovornika, znači bez vrijeđanja, ponižavanja i/ili omalovažavanja.
Na savjet jednog rodoljuba-Hrvata sam otvorio grupu na google-u national-tradition@goglegroups.com ali na engleskom (i na hrvatskom ću otvoriti isto tako), u svrhu obće-globalnog prosvjećenja svijeta. Moja vizija nacionalizma je posve drugačija od ovog današnjeg,koji je kompromitiran i u službi je tuđih interesa; moj se nacionalizam bazira na obće-svijetskoj suradnji, a ne na konfrontaciji, jedne nacije s drugom, gdje su sve nacije ravnopravne u odnosu jedne prema drugoj.
Ne mrzim druge, a volim svoje. Moji, jer spadaju u domenu nacije, ne mogu se uzpoređivati s drugima. Kada govorim o veličini duha onda ne vidim nigdje načina za dokazivanje te veličine; samo onaj bkoji to može osjetiti će biti u stanju to vidjeti i/ili razumijeti.

O tome nisam spominjao prije a sada to moram iznijeti pred narod; nisam pisao o tome ovdje jer nije bilo razloga za to, a pod cijenu poniženja i omalovažavanja nacionalnog dostojanstva. Međutim, sada to moram reći, makar samo u škrtim crtama, da sam ja bio u domovini kada je grmilo (1991., ne 1990.) i nosioc sam spomenice domovinskog rata. O tome nisam imao namjeru pisati ovdje, jer bih uspomenu na te svete dane mojega života izlagao pljuvanju onih koje za sada ne bih doticao niti sa motkom tri metra dugom. Pisati ću ja o svemu ale ne sve za sve; intimno će me znati samo onaj koji mi je ravan. Ravan duhovno i družtveno.
Okrivljavaju (ne okrivljuju) me da ne znam pisati. Namjerno pišem korijenskim hrvatskim jezikom, ne toliko jer sam izkusniji pa mi je draži kao takav, nego zato jer znam da sam na pravom putu: moram negdje početi na zaustavljanju opće'svijetske ljudske karavane u propast (ljudi ne vide što ja vidim, a niti ja vidim što ljudi vidiju); svoju ženu nazivam Hanuma a sebe njenim Dilberom i sada me zanima ima li nekog tamo da mi veli zašto je to tako; a razlog za to je jako, jako čvrst, te samo oni pojedinci koji me dobro znaju će biti u stanju znati za prave razloge svih mojih činova.

Posvetim svakome onoliko koliko je u stanju izmamiti od/iz mene.

Link sam ja naucio na usenetu prije petnaestak godina; nisam niti ja znao onda, ali jer sam bio debelo kritiziran morao sam nauciti. Kada si ja zabijem link u glavu, onda ga dugo pamtim, kao i brzoglasne brojeve. (Tak da te podjarmim na drugo pitanjce i potvrdim moju teoriju (ili svoju, a neka mi sada netko veli noja je razlika izmedju "moje teorije" i "svoje teorije" u ovom kontestu, ili nekom drugom smislu).

Hrvatsvo i Hrvatska nije jedno te isto; cak se i nemoraju izpreplitati. Hrvat je temeljem i nosiocem suvereniteta, dok Hrvatska to nije niti ne moze biti u punom smislu i dubini izraza. A povijest nam govori da Hrvatska nije uvijek niti bila slobodna drzava a da bi mogla biti vrhovnikom. Dalje, Hrvat moze a i ne mora biti nosiocem vrhovnistva hrvatske drzave ali on jeste nosioc i ocuvatelj vrhovnistva hrvatstva, u kojem je bit hrvatskog bica. Ovdje nije mjesto za siru razpravu o tome, te svaka ona individua koja je zeljna znati vise neka se obrati meni direktno.

Thank for yourdiscounted economy ticket to abuse@giganet.com ; you are as a person much cheaper than one could imagine. But the truth is that In have a wish to know more about modeling and would like to learn more about in an appropriate environment where I could spend my precious leisure time with pleasure. Still, I hope that not all member of this group are as hostile as you are. Here is something about "spam" that my be appropriate and come handy for future evaluation of "spam": not all people are the same, so is not spam what you deem to be.
In Croatian:

Tko salje stetne linkove?
Tko vrijedja?
Ja zastupam Nacionalno i Hrvatski Narod a ne opcenito gradjane Republike Hrvatske, jer od vlade Republike Hrvatske nemam taj mandat dok imam taj mandat po hrvatstvu i Istini, na kojoj seb samo hrvatstvo temelji, te mi je sveta duznost kao Covjeku i Hrvatu, slusati i cuti bilo svojeg naroda, te svijedociti Istinu i zagovarati svoj Narod pred Istinom. Ne pred huljama nego pred Istinom; zato se ne nadji uvrijedjen, jer tebe to ne ide, kao sto ne ide sve one (malo)gradjane Republike Hrvatske koji me osudjivaju zbog mojeg stava i nastoje se ograditi od istih. To je barem lahko i nije se potrebno sluziti lazima i objedama; jea, ali upravbo na tim lazima i bezzakonju su utemeljena danas monoga druztva i njihove drzave. Upravo je tu ta bolna tocka: bezzakonje je osudjeno na propast i Istina dolazi na svoje mjesto: bas ovaj nizi svijet je taj koji mora placati racune za bezzakonje, koje se je odvijalo i odvija u visim sferama vlasti. To je tako uvijek bilo, te oni crvi koji su se drzali skutova vlastodrzaca su obicno bili gazeni po vlastitim gospodarima; jer u krajnosti, niti jedan gospodar ne vjeruje svojim slugama, ma kako ovi vjerni bili. Tvoji gospodari, kao i onih slicnim tebi, znaju ovo o cemu pisem, te vjeruju meni daleko vise nego tebi i slicnim tebi (pitaj ih, odnesi u vladu moje tekstove): mnogi ce Hrvati koji su pri samom vrhu vlasti diskretno privhatiti mojeb postulate ... i nece se uplitati u nase prepirke javno. Zato je uvijek bilo, i biti ce, da u novom drzavnom uredjenju vrse drzavne sluzbe stari birokrati, koji ne izlaze u javnost s bjezgarijama s kojima izlazis ti i tebi slicni. A sto se samog hrvatstva tice, mnogi ce mu sluziti pri vrhu a mnogi mu sluze i dole, cisteci mu put; pred menom si se pokazao, a isto tako i pred ostalim, te se nadam da te nitko ne pozna osobno, jer ako nista drugo ispao si veliki idiot.
Bruno.

Moram ti reci iskreno i nedvosmisleno: dojmis mi se kao ljudina, te imam neki divlji osjecaj da cemo se blize upoznati i postati prijatelji. Ti si rekao svoju, ostro i na prvu, ali nisi isao u kost, kao mnogi drugi; nisi nastojao sabotirati moja nastojanja. Imam osjecaj da je u tebi jedna fina dusa koja ima strpljenja i postivanja prema drugim ljudima, s kojima se i ne mora slagati u svemu.
Javi mi se ako imas voljhe i vremana.
Bok,
Bruno.

U jednu ruku imas i pravo kad velis da sam iza dobro utvdjenih zidina, jer su moji pogledi na zivot stubokom razliciti od velike vecine naroda koji mi se javlja ovdje na usenetu, pa mi je duznost i cilj ih zastititi od ponovne kontaminacije prosjecnog razsudjivanja uvjetiranog medijom kojoj je izlozeno prosjecno pucanstvo na Zapadu, ne samo u Republici Hrvatskoj. Rekao sam "naroda koji mi se javlja ovdje na usenetu", ne naroda koji mi se javlja obcenito, a isto tako ni naroda koji se uopce ne javlja nego samo lurka.
Razumijem taj narod, a isto tako i strah koji mu je u kostima; jer znam da zna samo jednu istinu i to samo onu koja mu je predstavljena, a ne usudi se okrenuti medalju na drugu stranu. Ja sam, medjutim, davno flipnuo taj novcic i primjetio da isti ne pada uvijek na istu stranu, pa sam, malo po malo, poceo studirati i drugu stranu istig; danas vidim da se je smisao mnogocega prakticiranog danas posve izgubio samo zato jer je istina bila ili presucivana ili pak izkrivljavana.
-- Visit, http://hrvatum94.blogspot.com/ (in Croatian), http://brunohrust.blogspot.com/ (in English) or http://groups.google.com/group/nationa-tradition (in English).Bruno HRUST.

Bas sam odgovorio jednoj osobi, sto cu ti priloziti putem copy/paste, te ujedno nadopuniti s par rijeci radi bolje smislenosti. Rekoh toj osobi:
U Republici Hrvatskoj nema zakona koji stiti hrvatstvo a niti zakona kojim se osudjuje antihrvatstvo; a ipak, ti Pupavci ce u misje rupe kada se opet pojavi "troll" i po ulicama Zagreba raznasa list "Hrvat". Kada je1991. grmilo taj "troll" je bio i te kako dobrodosao u Hrvatskoj od sviju, jer je istinsko hrvatstvo na cas doslo do zraka -- a da bi ga amerikanizam kod hrvatskoga naroda (ne Naroda, ako znas na sto ciljam) opet nadvladao. Nema, medjutim, vjernih robova a malo tko vjeruje jednom sluzi, zato je samo pokorni sluga dobar sluga; nema slobodnih sluga, te je slobodniji rob koji sanja o slobodi nego li sluga koji je vjeran svojem robstvu.
-- Visit, http://hrvatum94.blogspot.com/ (in Croatian), http://brunohrust.blogspot.com/ (in English) or http://groups.google.com/group/nationa-tradition (in English).Bruno HRUST.

Ovo je sve za ovaj Zapis, kojega ću postati sada zajedno s možebitnim pogrješkama, koje ću izpraviti u materijalima namjenjenima za tiskanje, za koje se razpitajte kod uredništva ako si želite osigurati primjerak. Adresa: brunohrust@gmail.com .
Za informacije u vezi materijala koji nisu za javnost i obavijesti u vezi seminara i ostalog je potreno kontaktirati uredništvo preko netom navedene adrese.

Bruno HRUST.
10. veljače 2009 21:02 (+8)

nedjelja, 1. veljače 2009.

I. zapis: HRVATUM 94 (na hrvatskom, neobjavljena knjiga)

HRVATUM 94 (na hrvatskom, neobjavljena knjiga)

Napomena: “HRVATUM 94” je knjiga sastavljena od dviju listova: Hrvat br. 29 / Domovinsko Izdanje br. 9, Svibanj 1994 i Uvezane Misli br. 27, Svibanj 1994. Oba lista su prestala izlaziti ubrzo nakon proglašenja nezavisnosti Republike Hrvatske. Knjiga je još u starom kompjuteru (Windows95) a isto tako je i na disku, samo ne znam da li ne najnovija kopija ova koju imam momentalno sa sobom; počeo bih već sada s pripremanjem knjige za tiskanje ali moram pričekati do kraja travnja, jer trenutno nisam u Perthu. Čim pronađem tu najnoviju kopiju knjige, jer sam je dotjeravao nekoliko puta, ja ću je dati tiskati, pa ovim putem želim to objaviti. Naklada prvog izdanja knjige će ovisiti o zainteresiranosti čitatelja kao i o naručbama, a kniga če biti spremna za tiskanje tamo negdje u rujnu ili listopadu 2009. Pošto su listovi Hrvat i Uvezane Misli bila duhom revolucionarnog karaktera isti si bili tiskani u gustom slogu (zbog štednje), gdje bi izkoristili svaki pa i najmanji dio prostora, a jedino su domovinska izdanja bila nekako lijepše uređena I u bojama. Stoga “HRVATUM 94” je isto tako skučenog format ate zauzima svega 130 stranica, gdje bi normalna knjiga zauzela duplo toliko ako ne i više prostora. Odlučio sam ne mijenjati format, jer je isti ionako već ekstravagantan (A5 format knjige, dok sam počeo na A4, format magazine), radi praktičnosti; lakše se je obhoditi s manjim stvarima. Cijenu knjige ću objaviti kasnije, kada je tiskam i izračunam koliko me košta.
Malo sam samo predahnuo ovih petnaestak i nekoliko godina. Kako vidim, a čega sam bio svijestan prije petnaestak i više godina, revolucija je još uvijek u punom jeku; onaj koji ne pozna sebe će još manje poznati druge i vrlo će lahko padati žrtvom tuđih interesa koji mu se nude kao njegovi vlastiti. Kratko rečeno, valjali su nam muda pod bubrege. Danas kada bacim oko na “HRVATUM” vidim da sam pričao o istim stvarima jezikom primitivnim za gledišta na kojima sam danas; ali sam svijestan toga da to nije riječ moje malenkosti več Riječ Onog koji mi je diktirao iz dubine moje duše, koji je slobodan i sveznajuć, a moja nespretna ruka je to stavljala na papir. Točno je da nisam bio svijestan o čemu pišem i što govorim, ali znam da nisam bio lud, niti onda a isto tako niti danas, ako nisam nečega svijestan: tek danas mi je jasno da sam bio na putu Istine, pa još i više od toga, a što me čini nestvarnim u ovozemaljskoj zbilji, a isto tako arogantnim kada tvrdim da znam: Istina, to sam ja. U stanju je arogantnosti čovjek koji je ignorant da je pod utjecajem vlastitog ega, onog nestvarnog “ja” koje ga vuče za nos po katakombama života. Međutim, kada se netko nađe u stanju u kojem sam se ja snašao, onda čovjek zna dam u nitko ne treba soliti pamet, odobravati mu ili osporavati; niti me vrata pakla nadvladati ne mogu. Jas am svijestam toga da za suprostaviti se ovoj Riječi, potrebno je pokrenuti veliku silu i u smislu i stilom nasilja će netko pokušavati zaustaviti odjek iste. Razmisli malo o tome te, ako sam te oslobodio tvojega straha onda znam da sam stvorio sebi Čovjeka u tebi, istog onog Čovjeka koji je u meni i meni je ravan; Onog koji je sloboda i oslobađa, koji je vrhovnik i u stanju je darivat vrhovništvo narodu oko sebe, tvoreći i stvarajući naciju.

Zapis I.: Tko sam i što hoću?

Rođen sam u Zagrebu, a odrasao sam kod svoje bake na Savskoj casti 138. Započeo sam školu na Horvaćanskoj cesti, prva dva razreda, pa nastavio u Zadarskoj i u Dobojskoj XIV gimnaziji, da bih završio opet u Horvaćanskoj školi sedmi i osmi razred i napokon završih u III metalnoj zanatskoj školi u Držićevoj sprovevši tamo dvije godine, da bih na jedvite jade završio zanat u popravnom domu u Glini. Grdo zvuči, kao i mnogi on mojih izkaza, ali je tako. Jednostavno rečeno, nisam se znal ponašati pa sam puno patil u pristojnom društvu, a u Glini su znali kako to dovesti u red: kada te onaj neotesani i neinteligentni nadzornik oplete pendrekom, odmah u njemu vidiš finog i inteligentnog gospodina za neko vrijeme, pa se čovjek vremenom nauči da je dobro držati jezik za zubima i gledati svoja posla; nadzornik samo radi svoj posao koji mu i ne mora biti jasan. Nakon Gline sam odišao u vojsku (1 godinu dana), a onda u Njemačku, rujna 1968., te iz Njemačke u Perth.

Školu sam mijenjao često, jer ju nisam uzimao za ozbiljnoč oni su pak držali da sam ja neozbiljan. Prekidao sam nastavu vrlo često s primjedbama koje su protuslovile njihovom učenju: ja sam navodno bio “žrtva fašizma” i dobivao penziju na osnovi tog statusa, a oca mi je odvukla OZNA na sam Badnjak 1945, kada sam bio devet mjeseci star. Rat je tada već završio; ili možda i nije? Ondašnjih godina sam možda i bio neozbiljan dok mi je u zbilji umirao otac u mukama s kamenjem u želucu, koje su mu operacionim zahvatom ušili u Vinogradskoj bolnici za vrijeme Božića 1945., da bi ga bezuspješno pokušavali spasiti pošteni hrvatski rodoljubi, doktori na Rebru, gdje je preminuo na Staru Godinu 1945. Danas međutim nisam neozbiljan i stvari su mi jasne: ista se utakmica odigrava i dan-danas, a produžetak se po potrebi odugovlači u nedogled, pri čemu ja učim lučiti laži od istine.

Toliko o mojoj privatnoj povijesti, dalje na temu Nacionalnog, o Čovjeku i čovjeku, Narodu i plebu. To su teme koje su bile razrađivane u listovima kojih sam bio urednik i utemeljitelj: "Uvezane Misli" i "Hrvat". Radi se o slobodi ili robstvu, kao i o životu ili smrti; sve možebitne "umjerenosti" između tih krajnjosti su iluzije ako nisu pod kontrolom individue ili Naroda, kao nacije a ne kao pleba. Pišem ovo kao suveren čovjek, u punoj slobodi duha; ne pišem ovo jer to moram činiti(jer me duša vuče na taj čin, ili iz nekog drugog razloga ovozemaljske naravi) nego zato jer to želim, jer hoću. Tim činom izražavam svoju slobodu duha, a ostavljam čitatelju da sam prosudi kakva je situacija kod njega: da li on čita ovo zato jer mora (iz znatiželje ili kojeg drugog poriva) ili zato jer to želi, jer ima volje naučiti nešto što mu je vrlo važno. Vrlo je važno znati raliku između slobode i robstva ili života i smrti; samo onaj koji dođe do tog saznanja će nalaziti inklinaciju u sebi i slijediti ovo štivo kao misao vodilju. Vođu, isto kao i Boga, se be bira nego slijedi; jedino po Njemu je čovjek Čovjek i narod Narod; jedino po Njemu i u Njemu individua nalazi smisao Života i življenja, a bez Njega je individua osuđena na nereću i izgublenost.

U Perthu sam se bavio publiciranjem dviju glasila na hrvatskom: Hrvat i Uvezane Misli. I napokon 1991. sam za vrijeme Uskrsa posjetio domovinu Hrvatsku gdje sam ostao osam mjeseci (od planiranih dvanaest), o čemu ću vjerojatno reći koju kasnije. Na engleskom sam pisao više u zadnje vrijeme i naći ćete me na adresi: http://brunohrust.blogspot.com/ (adresa je navedena u profilu bloga). Prije nego završim s ovim blogom, rado bih objaviti potrebu za suradnicima, a što sam naveo u profilu bloga isto tako. Trebaju mi Hrvati i Hrvatice za pomoć pri objavljivanju ovih blogova: trebaju mi ljudi sa znanjem engleskog i drugih jezika, jer, iako je štivo u glasilima "Hrvat" i "Uvezane Misli", a isto tako i u knjizi "HRVATUM 94", izključivo nacionalističkog karaktera, moj nacionalizam se pojmovito razlicira od ostalih nacionalizama svijeta, koji su zaraženi pojmom superiornosti te su stoga djelotvorno militantni. Moj pojam nacionalizma nije zavojevački i ne teži za osvajanjem tuđih područja nego je surađivakog karaktera i teži izključivo za očuvanjem svojega i k svojoj izvornosti, teži k Bogu.

Kada se spomije Bog onda se zna dogoditi da se Isti spominje u nekoliko konteksta istodobno: u ovom kontekstu se radi o Istini, kao platformi na kojoj se Providnost susreće i spaja u Nacionalnom u duši ljudskog stvora. Nacionalno je tu iznad države i, jednom utemeljeno u duši individue, Ono je iznad individue; država isto kao i njen državljan, ili njeni državljani, mogu biti subjektom osvajačkih podređivanja tuđim interesima, pa i bačeni u otvoreno robstvo ako je potrebno, a da Nacionalno ostaje izvan domene osvajača. Nacionalno nije dato nikome po ovozemaljskoj creaturi, nego je božanski dar Istine, podareno po Bogu i u domeni je spiritualnog više nego tjelesnog suživljavanja jednog društva. Stoga je Nacionalno neotuđivo; jedino se individua koja ga nije svijestna može odreći i prodati se kao jedna obična sitna duša. To je srž mojeg naučavanja: da bih svakom pojedinom biću na planeti spasio identitet i ponovo ga instalirao u Istini, svaki mora znati što je i tko je.

Čovjek mora prije svega ostalog biti vrhunski svijestan svojeg postojanja u Istini, kao i proizlaženja iz Istine, da bi na taj način tvorio vrhovništvo u vlastitom biću. Bijući svijestan svojeg vrhovništva, individua bijući temeljem narodu uzdiže svijest toga naroda i pretvara ga u Narod, odnosno u naciju gdje je Nacionalno kao kruna vrhovništva na glavi svake individue unutar Naroda: svaka individua je sada vrhovnik unutar nacije odnosno Naroda, makar ista i ne bila još toga svijestna (kao na primjer novorođenče), jer ista dijeli vrhovništvo ne toliko s ljudima oko sebe koliko s Bogom; jer ludi oko vrhovnika mogu biti i hulje i lopovi, te kao takvi nemaju to božansko pravo i ne obitavaju a niti ne proizlaze iz Istine te kao takvi će si prisvojiti pravo i uzurpirati mjesto u njihovoj "istini". Tako su nastale mnoge države s kojima smo prisiljeni imati diplomatske veze i održavati dobre odnose, za volju mira. Sve te i slične države tvore kamen spoticanja miru i mogu se obdržavati izključivo putem sile i terora; one su uzrok teroru i temeljem terorizma, te kada nebi bilo istih niti terorizma ne bi bilo.

Stvar je u tomu da ljudi brkaju pojmove i time svode Narod na običan pleb, pučanstvo, a koje je kao takvo negacija same nacije: domena Naroda kao nacije je u domeni i kraljevstvu Istine i Boga (ne samo u kraljevstvu Nebeskom, jer je Istina, isto kao i Bog, prisutna svuda i svagda), dok je domena pleba u izključivo nižoj, podređenoj sferi utjecaja ovozemaljskih faktora. Pošto je svaki Narod kao nacija istovjetan s Bogom (na sliku i priliku Njegovu), stoga su sve nacije jednake na razini vrhovnika; jedino kod priznavanja uzurpiranih prava na državnost, nacije su se počele miješati s udruženim plebejskim hordama koje su se proglašavale narodima i tako je nastao disparitet pri čemu su udružene horde silom oružja postale ne samo jednake nego i primus under pares. I dok su stvarne nacije stvarno jednake, plebejski narodi i običan puk se razliciraju po svemu; nacije se razliciraju upravo radi tog plebejskog elementa u sebi, koji svodi jedan Narod kao naciju na razinu plebejstva i jednom nacionalnom društvu pridaje status građanskog društva, kojega je, kao takvog, lahko manipulirati.

Možda će se ovaj izkaz pričinjavati nekome kao prigovaranje, no,međutim, isti je daleko više od toga; ovdje želim ukazati na nepravde koje su počinjene u ime pravde, gdje su plemenita i reklo bi se legitimna nastojanja na uklanjanju samovolje i tiranskog ponašanja pojedinih lelegalno ustoličenih vladara završila u bezpravlju koje prati čovječanstvo do dana današnjega. Jedna je stvar ukazati jednom pravovaljano ustoličenom vladaru na ilegalnom vladanju, te is suspendirati ga ako je potrebno, dok je sasvim druga stvar uzurpirati njegovo mjesto uz izpriku boljeg vladanja. Samo vladanje je diskutabilno a osuditi se mogu samo pojedini eksesi. Stoga se to ne govori o kakvoći vladanja demokracije nego o legitimnosti procesa samog vladanja: sama demokracija nije vladar a niti nosi legitimnost vladara, jer je legitimni vladar morao silom dati mjesta demokraciji; a narod kao pleb, koji kao takav nije nikada bio nosioc suvereniteta, nije u stanju dati nikakav mandat nikome, pa tako niti demokraciji ili bilokojoj drugoj formi vladavine, u svoje ime. Jer, u stvarnosti, pleb je bezimen i svojoj biti, kao dijete bez roditelja; ime koje nosi je ime nacije s kojom se suživljava. I taj se je orfan znao dignuti protiv nacije koja ga je usvojila i primila kao rođenoga brata, a sve u ime "tekovina demokracije" i pod izprikom "prava na samoodređenje i odcjepljenje", ustvari skrivene pljačke i otimačine.

O tome sam već davno pisao u listovima "Hrvat" i "Uvezane Misli", prije trideset godina. Toliko za sada, ako napišem više onda bih se mogao naći u politici, a to nije potrebno; svaki zna o čemu je riječ bez da moram sricati na što ciljam. Ako stvarno netko nije u stanju prokljuviti stvar neka se okrene oko sebe i vidjeti će tko se najviše pjeni -- a što je normalno jer mu treba pjena za gasit vatru koju je podpalio. Pijeniti će se samo oni koji se prepoznaju ovdje kao uske duše, lopovi i tuđe sluge i ulizice. U slijedećem blogu će biti mnogo toga jasnije o mnogim stvarima. Komentari su dobrodošli.

Pozdrav,
Bruno HRUST
Nedjelja, 1. veljače 2009.
=====
Naslov uredništva: HRVAT; P.O. Box 5014 - Centrepoint; Midland, W.A. 6056; Australia.
E-mail: brunohrust@yahoo.com.au . Mjenice nasloviti "HRVAT"; slike i rukopise ne vraćamo.