utorak, 10. veljače 2009.

Zapis II.: NAROD I NACIJA

http://hrvatum94.blogspot.com/

Zapis II.

(Uzput:Blog = „web log“, a prevedeno na hrvatski „zapis“ 7.veljače 2009. 18:45
(Gdje je riječ "Nacionalno" ili "Građansko" mora biti u kurzivu, kao "Nacionalno", "Građansko" ...
NAROD I NACIJA

Teško mi pada zadatak prikazivati nešto što bi, po mojem shvaćanju, trebalo biti kristalno jasno svakom moronu, no moram, tako da me kasnije čitatelj može bolje razumjeti; jsno, ako se ne uvrijedi odmah na početku i prestane čitati ili, ako ova analogija ne izpadne previše jednostavna pa shvati kao da pišem za djecu. Ovo ovdje je, međutim, važno shvatiti onako kao što želim predočiti, jer inače mnoge misli ne će imati nikakvog smisla. Govorim o Narodu kao naciji i o narodu kao puku, gdje Narod (bilokoji) ima svoj identitet dok ga narod kao pleb ili puk nema; slično kao kad netko ima psa li neku drugu životinju kao ljubimca. Ovo je njegov ili njezin pas i vrijedniji je vlasniku možda više nego li svi psi svijeta zajedno; ako se psetu nešto dogodi, to vlasnika boli daleko više nego kada recimo moj pas crkne. Taj identitet proiztiče iz istinske ljubavi prema bići; to je moj pas, i jer je moj, On je meni vrijedniji od svih drugih pasa, to je Pas Hrustov. Ista je stvar sa svakim drugim i sa svima drugim bićima, stvarima, zemljama, narodima itd.

Uzmimo sada za primjer prihvatilište za izgubljene pse, gdje je njega pružena svim psima a nijednom neka posebna; tu se očekiva da svaki od ovih pasa, pripadništva tog pasjeg družtva, poštiva pravilnik tog prihvatilišta, kojega nije niti jedan od nji stvarao, nego je možebitno zalajao u znak slaganja ili protivljenja (što je svejedno) i, što je najvažnije, da „ne grize ruku koja ga hrani“ (izraz je možda poznat). I od ovih pasa ne neki će pas postati miliji jednom čuvaru prihvatilišta po imenu Marko, neki drugom Stjepanu, neki Petru, neki Hrustu ... te će i psi zadobivati identitet po svojim gospodarima: Markov Pas, Stjepanov Pas, Petrov Pas, Hrustov Pas itd. I to prihvatilište postane premaleno i gazde odluče svaki na svoju stranu „trbuhom za kruhom“. Vrijeme prolazi a psi se množe (malo „p“) kod svih gazda i tu sada uopće više nije važno kod kojega gazde se što događa unutar njegovog tora i svi pripadnici u toru su svoji, rasli skupa više generacija i svi su oni Markovi Psi, na primjer, kada ih se spominje pred nekim drugim, dok međusobno nije to toliko važno, znaju kom pripadaju i ne prave neku važnost od običnih pasa, a pogotovo kada se dogodi da je neko drugo pseto ili čopor njih u bijegu pred progoniteljima i Marko ih pusti u tor.

Ovi se sad razlijegali po čitavom Markovom toru i nastojali nametnuti svoj identitet Markovom Psu, identitet koji sada dolazi iz tuđine i nosi u sebi elemente tuđine, nestvarnost. Iako prije možda i nije bilo toliko važno Markovom Psu naglašavati taj identitet pred svojom stvarnom subraćom unutar Markovog tora, sada se to čini nužnim. Pripadnik potomaka Markovog Psa, ce se pritajiti za volju mira, što će biti uzrokom konfuznosti i neodređenosti njegove subraće isog sjemena, ali čim se opet oglasi, ostala pseća kopilad bježe u mišje rupe. U knigi „HRVATUM 94“ se priča o vukovima, jer se gleda na istu stvar iz drugog ugla i u drugom vremenu; možda malo preoštro, ali ako se uzme u obzir Domovinski Rat i sve ostalo, onda će čitatelj razumijeti.
Odnos prema hrvatstvu i/ili politici

Trebalo mi je prilično dugo vremena za pojaviti se ponovo na usenetu i grupama u domeni „hr.“, koja je na području Republike Hrvatske. Uzelo mi je petnaestak godina, za hlađenje nakon izkustva na hrvatskim news grupama gdje sam se prepirao s moronima skoro godinu dana, zaključivši tada da, za spas ovo malo razma koji je ostao u meni, bolje mi se je maknuti s tih grupa i pričekati na bolje dane; jer sam, duboko ožalošćen, procijenio da je stupanj svijesti hrvatstva u hrvatskom pučanstvu na nezavidno nizkoj razini, te je svaki trud u tom pravcu ne samo gubljenje vremena gdje je cijena daleko veca od mogućnosti plaćanja, nego i potencionalno poguban, gledajući praktički jedan samouništavajući podhvat. Što se, pak, hrvatstva tiče, i svijesti tog puka na području današnje Republike Hrvatske, ista je na istom nivou kao i prije petnaestak godina, ili, pak, decenija ili generacija u taoštvu; hrvatstvo mora biti podređeno tuđim interesima da bi bilo prihvaćeno po tom puku, koji je od pamtivjeka služio tuđim interesima, isto kao i hrvatstvu koje mu je bilo i jeste tuđe, a o čemu sam u kratkim crtama objašnjavao tom puku na hrvatskom usenetu, a sto ću i ovdje spomenuti.

Spomenuh „... ili generacija u taoštvu; ...“, te da pojasnim, da ne bi bilo zabune. Životni i povjesni tijek jednog Naroda, kao nacije, izjašnjava se generacijski i epohalno, jer nacija ima svoj korijen u vječnosti; isto kao ćelije na tijelu jednog bića, one se rađaju i nestaju a da nam nije toliko stalo do vremenskog izražaja kojiko do epohalnog, jer se događa sto se mora dogoditi i što je normalno da se događa. Ali, ako je nacija u stanju izvan svoje prirodne domene vječnosti, kada je izključivo u domeni ovozemaljske političke zbilje, onda je ona u stanju taoštva, ona je taocem politike naroda kao puka, koji nije izključivi tvoritelj tijela nacije, te se sada događaju neprirodne stvari na tom tijelu, koji se izražavaju u terminima vremenskim, koji su primjereni ovozemaljskoj zbilji, godinama, stoljećima, milenijima i uopće terminima konačnosti; prirodno za naciju je sada postalo neprirodno i odumirajuće ćelije je dobivaju zamjenu.

I tako Narod odumire a narod obstaje na račun svoje sluganske politike u službi tuđih interesa, te se često može naći primjera gdje država mora promijeniti ime da bi se obdržala na životu. Isto bi se dogodilo i ovoj današnjoj hrvatskoj državi, Republici Hrvatskoj, kada bi kojim slučajem duh hrvatstva napustio tijelo hrvatske države i prepustio ga na milost ili nemilost građanima Republike Hrvatske; ista bi nestala, kao što su nestajale ili bile osakaćivane i ostale prije ove današnje, tako da nam Tomislavovog kraljevstva nije ništa prešlo u nasljedstvo, osim mandata hrvatstva koje nam nalaže zagovarati ga uvjek i svuda. Hrvat je trn u oku neprijateljima Istine, koju hrvatstvo u sebi nosi i promovira, te će stoga i svaka građanska država s imenom Hrvata biti kamen spoticanja ako ista stvarno ne zastupa i promiče interese Hrvata.

Hrvatski Narod ne čini iznimku nego je tu velika većina nacija diljem svijeta koji nose isti teret; nacije pate i umiru, da bi narodi kao pleb mogli živjeti. Mnoge nacije Europe i svijeta su bile desetkovane samo zato da bi se zavladalo istim pomoću najnižeg smeća i ološa iste, pomoću onih koji nisu dio zdravog tkiva tijela nacije pa se niti ne vide kao dio cjeline nacije. Taj se je vermin uvukao pod kožu mnogim nacijama i širi se kao rak rana, a sve pomoću lijekova koji dolaze tom nacionalnom tijelu iz vana, od njegovih saveznika koji ga sustavno muzu i pljačkaju i ne daju mu stati na noge. Tu nije mjesto za javnu razpravu nego sam voljan razpravljeti o tome sa onim čitateljima koji su ozbiljno zainteresirani za temu, ali u privatnosti. Voljan sam održavati seminare ljudima kojima je tema Nacionalnog na srcu.

Najprije da kažem nešto o mojem izražavanju na hrvatskom jeziku, ili na engleskom, sve isto; stvar je u izražaju a ne izražavanju. Nije meni stalo do literalne slave, niti do toga da bih postao neka literalna veličina i nadgrađivao jezik finesama, koje netko može a i ne mora razumijeti. Jedan jezik (bilokoji) je sredstvo putem kojega pedagozi imaju utjecaj na narod, gdje služeći se određenim konceptima i sklopovima riječi, učitelji stvaraju ili mijenjaju već stvorene koncepcije. Na primjer, ako jednu rečenicu sastavimo drukčije dobiti ćemo drugi izražaj kojim se čitava koncepcija sadržaja mijenja. Jedan urednik nekog lista, ili jedan pisac serije članaka kojima želi utvrditi jedan određeni društveno-politički pravac, pisati će tako da njegovi zapisi zadovolje kriterije cenzure, koja može i ne mora biti oficijelne naravi; cenzura postoji formalno i neformalno, te je i sam čin lučenja vrsta iste. Cilj jednog pisca je da se ga razumije, pa i daleko više od toga, da ga razumiju oni kojima i za koje on piše, a istodobno da ga ne razumiju oni kojima se taj pisac ne obraća ... dok će jednog literarnog genija svaki čitatelj shvatiti drukčije, jer će taj sada biti doživljavan i shvaćan izvan forme ovozemaljskog.

Demagoški stil pisanja se ne odnosi samo na politiku neke države, ili individua kojima jepolitika tema ilaganja; svi literarni geniji se služe istim kako bi zadobili sljedbenike. Isto kao i u pjesništvu, pisanje se ne mora držati ni stila, a niti gramatike, a rijrči mogu biti kakve se piscu vide svrsishodne, da bude shvaćen onako kako on, pisac to želi, a ne kako bi to čitatelj htio; jer u krajnjoj liniji pisac piše za sebe i zbog sebe, a ne za i zbog čitatelja, te ako čitatelj i dalje čita izlaganja jednog pisca, znajući da ovaj ne piše za njega, čitatelja nego za sebe, onda ga taj čitatelj i slijedi, što i jeste namjera jednog pisca, a koju ovaj ne mora deklarirati javno i time proglašavati svoje sljdbenike moronima. Takvim, demagoškim načinom pisanja se služi svaka država u promicanju vlastitih interesa; „traži od države uvijek manje nego li joj daješ“, na primjer, sa mo što se to odnosi na jednu nacionalnu držvu i na dobakada je Bog po zemlji hodao. I zato i sa zadovoljstvom, a isto tako i s tugom pratim impakt mojih članaka na „hr.“ usenetu: sa zadovoljstvom, jer vidim da ne razumiju svi sve; s tugom, jer vidim da nas je tako mali broj tamo, no tješim se time da nam vjerojatno tamo nije mjesto. Sama činjenica da se na „hr.“ usenetu grčevito opiru otvaranju grupe „hr.soc.hrvat“ nam veli više nego da čovjek napiše i deset knjiga o tome.

Jedna (bilokoja) građanska država nije garancija promicanja ili zaštite Nacionalnog nego će zagovarati i štititi interese svojih građana, jer joj upravo taj puk, koji nije nikada ni bio nosioc vrhovništva, putem procesa glasovanja (referenduma i sličnih prevara), predaje vrhovništvo kojeg nikada nije bio nosiocem. Zato je normalno za očekivati da će jedna država uznastojati na produživanju svoje vladavine što dulje je moguće, isto kao i političari koji su na vlasti. Nacionalno, pak, ne ovisi o državi i izvan je domene Državnog, te kao nosioc stvarnog vrhovništva, a ne iluzornog koji je u domeni države, ono je kao takvo oruđe u domeni Nacionalnog koje će biti u stanju utjecati na politiku same drzave, a sve zavisi o svijesti građana države u pitanju; zato jednoj državi nije u interesu promicati Nacionalno nakon što ista „dobi mandat“ od svojih (malo)građana i ustoliči im se na grbači, dok će prije toga zagovarati Nacionalno i nacionalizam, jer isto proizlazi iz Istine i kao takvo je stvarna snaga koja daje stvarnu prednost, jer nudi uvid u one intimne i najskrivenije mehanizme Čovjeka, kojima je isti obdarem po Stvoritelju.

Nisam se ja ponadao u višu svijest u narodu, hrvatskom ili bilokojem drugom narodu, jer narod nije Narod, koji je na razini primjerenoj svijesti jedne nacije prožete duhom svoje bitnosti, svijesti, kao odlikom koja ga dijeli od pleba i tvori nacijom; narod je običan puk, pleb koji je predodređen za najniže i najprljavije poslove, koji inače znače povredu dostojanstva jednoj naciji, jednog Naroda. Taj problem ne prati samo Hrvatski Narod nego izvjestan broj drugih nacija, koje su se zacementirale u lažnim iluzijama, te da bi sačuvale golu egzistenciju, te nacije vode ogorčeni otvoreni rat, koji je izgublen već davno, a dobivene bitke ih dublje cementiraju u vlastitim iluzijama. Ipak, dok postoji duha nacije u jednom narodnom etnikumu i volje za promulgiranjem, taj će se duh nacije oglasiti u za to primjerenom trenutku; jer gdje ima volje nađe se puta -- „Where is the will, there is the way“, kako bi se reklo na engleskom, poznato je, vjerujem.

Uzmimo poslijeratnu Njemačku, koja je bila razorena po njenim sadašnjim „saveznicima“ i „prijateljima“ (koji su je rušili, prema pisanju jednog engleskog avijatičara, daleko više nego li su zahtijevale potrebe za predaju), Njemačku u onom dijelu koji je bio pod komandom zapadnih saveznika, koji su diktirali toj razrušenoj i desetkovanoj i poniženoj zemlji politiku koju ova mora sprovoditi (isto kao i danas Republici Hrvatskoj; nije da baš mora, ali je u njenom vlastitom interesu slušati). Svaki i najmanji izkaz Nacionalnog je namjerno bio ušutkavan ili ožigosan nacizmom. Njemačku je trebalo ponovo izgraditi po jdnoj strani, a po drugoj su se „prijatelji“ i „saveznici“ bojali Istine koju Nacionalno u sebi nosi; Njemci su, prisiljeni svojim zapadnim „prijateljima“, morali usvojiti zakon o primanju gostujućih radnika, kojima su morali davati državljanstvo, nakon deset godina sprovedenih na tlu Njemačke. Velika većina tih gostujućih radnika su došli iz Turske, bez ikakvih kvalifikacija, pa su radili izključivo kao čistači, sanitetska ekipa, za što su Nijemci bili izlagani kriticizmu od strane svojih „prijatelja“ koji su i prisilili primati radnu snagu iz Turske. Nijemci nisu imali drugog izbora nego odgovarati na prisilu nasiljem, gdje je Nacionalno najviše trpilo. U prisili je mamac na kojega jdan nacionalista ne smije zagristi po naručbi, jer nasilje samo po sebi ne rješava ništa, dok u pravo vrijma može značitinešto; jedan nacionalista će, ili čekati pravi trenutak za akciju, na koju će reagirati, ili će, pak, stvarati preduvjete za ostvarenje Nacionalnog bez da mora kompromitirati Nacionalno. Upravo na tom, po „prijateljima“ i raznoraznim mosaadima planiranom, uzvraćenom nasilju je temelji politika obstanka tog zapadnog „prijatelja“, kojega čitava ekonomija se bazira izključivo na pljački i otimačini, s glavnim granama industrije u naoružavanju, radi osvajačkih podhvata, kao i financijskim manipulacijama i prevarama na svijetskom nivou, gdje ucjenjuju čitav svijet; međutim, ima tu lijeka, ima ga.

Svako nasilje u današnje doba, dolazilo ono od bilokuda i/ili bilokoga, nije nišza drugo nego li reakcija na prisilu protiv koje se nije moguće više braniti zakonskim putem i sredstvima. Pošto se danas većina država bazira na lažnim premisama građanstva, gdje je vrhovništvo uzrpirano i oteto protuzakonito, to je za očekivati da će se stvari odvijati mimo legalnih ustanova država i time prisiljavati Nacionalno na „stavljanje ljute trave na ljutu ranu“. Nacionalno ne teži za okršajem dok građansko živi od istog, te će uznastojati na provociranju Nacionalnog: da bi ga kompromitiralo i tako izložili mržnji i izolirali ga od družtva; a isto tako da bi ga izcrpili koliko je god to moguće, jer na koncu konca račun placaju tako i onako oni najniži, najzatupljeniji slojevi tog družtva, „canon fodder“. Taj način borbe jedne države protiv Nacionalnog nosi termin „državni terorizam“ a za očekivati je da će se i dalje razvijati. Američka tajna sližba, CIA, „žrtvovala je“ dva debelo osigurana nebodera i zrakoplove da bi Amerika zadobila „public oppinion“ i podršku za rat protiv Islama; normalno, one sve ljudske žrtve, nekoliko tisuća njih, brojr se u građanstvu kao družtveni razhod, „disposables“ i smatra kao „canon fodder“.

Ovaj tekst je upravo taj proglas koji zadovoljava spomenuti kriterij i pokazateljem je da je taj duh živ u hrvatskom narodu, koji ga uzdiže na razinu nacije i negira vrhovništvo svakom tijelu koje ne promiče i ne brani interese Hrvatskoga Naroda, kao nacije: Hrvatski Narod je koljevka vrhovništva, dok je Hrvat kao temeljna jedinica istog (pre)nosioc istog. Jednu drugu stvar je potrebno naročito pojasniti: građani Republike Hrvatske mogu a i ne moraju biti Hrvati, pa prema tome niti ne moraju biti baš u nikakvoj vezi s hrvatstvom ili s mojom osobom, ili bilokojom drugom, koja zagovara i promiče hrvatstvo i najavljivač je hrvatske slobode u hrvatstvu, a što će reći slobode za Hrvate. Ne samo da nije pametno nego je blesavo i na kratko si misliti da će se netko zalagati za slobodu svojeg neprijatelja (dobro ste pročitali, rekao sam „neprijatelja“, popu pop a bobu bob). Ne treba mene nitko od tih i takvih niti cijeniti, a kamo li voliti, što niti ne očekivam, no nije pametno javno sijati otvorenu mržnju; ja ne grizem na taj mamac, ali vjerujem da svaki čitatelj zna što mislim kad i ne izgovaram javno što mislim.

Dalje, umišljati si da s time što je on u Republici Hrvatskoj je naročito zaslužan već po tomu, dok su svi Hrvati, koji su izvan Republike Hrvatske (namjerno rabim termin „Republike Hrvatske“ a ne „Hrvatske“ i znam da će čitatelj znati zašto), su za njih „odbjeglice“ i ništarije, koji su dali po „stotinu dolara“ i time kupili hrvatstvo. Of course, oni iz Australije, pa iz Njemačke ... a oni iz „bliže emigracije“, kao Bosne, Hercegovine, Sandžaka, Vojvodine, Mačve, Duklje ..., koji su silom prilike postali emigranti jer su bili ostavljani na cjedilu iz povijesnih nužnosti koje je nametala hrvatska politika vječitog ulagivanja neprijateljima hrvatstva, kojih ima i biti će u samom srcu svake hrvatske države pa tako i ove današnje, Republike Hrvatske, o tim Hrvatima ni riječič ti Hrvati kao da ne postoje, mrtvi su, nekad' bili a danas ni spomena. Vjerujem da mnogi građani Republike Hrvatske, naročito mlađi ljudi, nisu nikada ni čuli za neka stara hrvatska imena, a kamo li da bi znali šta ista znače u povijesti Hrvata i Hrvatskoga Naroda; jer o tome u javnim medijima Republike Hrvatske nema govora, to samo „insideri“ znaju.

Prema onom što sam doživio ja sam svijestan da nemam ja šta tu dijeliti Hrvate, jer je ta podjela tu od pamtivjeka, samo se sama podjela, na Hrvate i ne-Hrvate, toliko ne vidi u omotu građanstva u jednoj gradjanskoj državi, koja je bezpravno nosilac vrhovništva hrvatstva; jedna država si može dati ime koje će joj biti od koristi, a da nemabaš nikakbe veze s narodon, niti kao pukom a niti kao ncijom. Republika Hrvatska nosi ime po Hrvatu koji je vrhovnik i noitelj hrvatstva; ali time je Hrvat obvezatan čuvati državu u kojoj praktički i nije vladar nego je podređen vladavini rulje (demokracije) i ucjenjivan po toj rulji. Po mojem konceptu je Hrvat, kao nosilac vrhovnistva, najveća svetinja, jer je u najdirektnijoj službi hrvatstvu, a ne amerikanstvu, mosadstvu i inim tuđinskim interesima i tajnim službama kao mnogi (malo)građani što su. Po Hrvatu se danas javno pljuje od strane tih (malo)građana; oni smiju dok Hrvatu je bolje da šuti i trpi.

Svijetski monetarni kolaps, uzrociran po Americi, je neizbježiv i to je ta prilika za Nacionalno, koja se javlja s vrijemena na vrijeme, bez većih drama, gdje država nema čime više hraniti svoje podanike; sve laži su postale prozirne, nema više ni kruha a niti igara. A Istinom država ne može van bez nacionalnog; vrijeme Građanskog je na iztjeku, good bye, adieu, finish. Zato i pišem ovaj članak upravo sada, jer to obće-svijetska gospodarsko-družtvena i politička konstelacija zahtijeva; a ne zato jer su se odjedanput (malo)građani Republike Hrvatske probudili i ponukali ma na to; ne rekoh Hrvati nego građani i/ili malograđani, a na njima ostaje sada zauzeti mjesto koje im pripada, bili po pripadništvu naciji ili državi u nekom njima već poznatom ili nepoznatom smislu.

Slijede neki od tekstova iznesenih na hrvatskom usenetu koji su tamo bili izsmijavani od većine korisnika hrvatskog useneta. Ovdje ih objavljam jer isti čine temelj nacionalizma kojeg ja zagovaram i promičem. Prikazani su ovdje bez nekog posebnog redoslijeda, neuređeni, a neki su tipkani za bolji prikaz na usenetu na engleskoj tastaturi i ostavljeni tako. Na „hr.“ usenetu sam proveo skoro tjedan dana, a što mi je i više nego dovoljno za slijedećih petnaestak godina; ovaj mi puta nisu poslali viruse, jer im to nebi bilo moguće, (a u stvari ni ne mogu to točno znati jer moj firewall odmah uništava ili vraća, ne znam, cijeli email ako sadržava virus ili trojan u sebi, bilikavi script sumnjivog sadržaja, dok propušta samo onaj kodirani materijal kojih kode su downloaded u mojem kompjuteru).


######## Niže su moji zapisi iz „hr.“ Useneta #########

Smirijmo duhove, sve je spam tako i onako, a samo je stvar u tome kako se gleda na stvar. Pogledati treba na http://hrvatum94.blogspot.com/ (Zapis II.) te vidi da se spam smije uzeti kao reklame na TV: tamo su a nikoga ne zanimaju; no dobro nam dodju jer se film, u kojeg smo se zadubili I koji nam je jako interesantan, na trenutak prekine pa nam da priliku skoknuti do zahoda (izcjediti se ili izkakiti, po potrebi individue), da bi opet mogli nastaviti gledati ili buljiti u toliko nam zanimljivi film. Razlike su: reklame donose prihod provideru a usenet samo gubitak (Vedran Krivokuca prije petnaestak godina); reklama je sporedna atrakcija dok je ovaj “spam” glavna, s mnogostruko duljim slijedom, u nekim grupama, nego ga imaju grupe s najinteresantnijim garbage imaginable. Nije “spam” ta boljka nego hrvatstvo, koje nas dijeli na ljude i neljude. Isto to nepromijenjeno hrvatstvo nas je dijelilo uvjek, svrstavajuci nas na suprotne strane barikada, dok je nacija gubila ratove; jer smo naciju stvarali mimo hrvatstva, prema potrebama zadovoljavanja tudjih interesa. I vrisnu oni koji nisu uspijeli do zahoda na vrijeme.

Uskoro će izići novi zapis, Zapis II., a odmah iza njega Zapis III:, koji se se baviti razčlanjivanjem stvari koje sam davno opisao u knjizi HRVATUM 94; sam što će biti prikazano sve iz drugog kuta. Ne dajem previše toga u javnost, jer bi to bilo "bacanje biserje svinjama", nego gledam da svaki čitatelj, koji je zainteresiran za štivo, dobi u ruke ono što je kadar razumijeti. Zato je bezpredmetno razpravljati o tome ovdje, jer svi nisu bili u stanju pročitati sve; ovdje ima vjerojatno i onih s kojima izmjenjivam mišljenje privatno i znaju o čemu pričam.

Mislim si, da vidim kakvi problemi muče ovaj svijet ovdje, u ovoj grupici iligrupetini, kako vi velite, moje dame i gospodo. Uvjeren sam da bi se tu moglo sresti i dobrih ljudi, Hrvata, pa rekoh možda bih mogao biti ovim dobrim ljudima od neke pomoći; kuda god idem svuda samo pusto graktanje, ali mi do srca dodje po koji mili glas Hrvata-rodoljuba koji mi daje nadu i ufanje. Za kakvoću nema nadomjestka: malo nas je ali smo čvrsti.

Da nisam ja mozda zalutao; ako se svi tako ponašaju ovdje onda sam potreban još i više; uz hrvatstvo moram vas učiti i pristojnosti i lijepom ponašanju. I ne briši moj potpis. Želim da Hrvati vide što pišem, te ću te uvijek na to upozoravati; ako ga brišeš. Ne briši moj sig, jer znaj da svaki onaj koji ga obriše je smatran izdajicom hrvatstva; ne mene nego hrvatstva. Pitaj druge pa će ti reći. Kritiziraj ti mene koliko te volja samo ostavi moj sig ma miru, jer u njemu je advent hrvatstva; moj sig i hrvatstvo neka ti budu svetinjom.

Ostavio bih sad sve vama na diskusiju, moje dame i gospodo, a ja odoh pisati novi zapis. Važno je obdržavati linkove u funkcionalnom stanju, pa ako ih netko, bilo zabunom ili namjerno (zlonamjerno ili dobronamjerno, stvar je vaše diskusije) učini nefunkcionalnim, zahtijevam da se to izpravi; kao stari revolucionar i veteran is dugogodišnjeg psiholožkog rata s raznoraznim huljama, postao sam pomalo paranoičan i gledam na te "sitnice" kao na veleizdaju hrvatstva, kojeg je malo ostalo u svima a puno u nekima.

Prije petnaestak godina sam tražio da se utemelji grupa "hr.soc.hrvat" (a što mi je namjera ostvariti i dan-danas), ali bez uspjeha; istu sam utemeljio preko Optusneta i grupu su stavili neki drugi serveri na svoje liste. Da su dali utemeljiti mi tu grupu ne bih morao utjeravati hrvatstvo preko drugih grupa gdje možda i nema Hrvata, jer na toj grupi bi diskutirali izključivo Hrvati, Hrvatine iz dubine duše.Zato su ovbi linkovi tu, da Hrvati vide gdje se mogu okupljati i diskutirati.

Brisati sig i linkove je sabotiranje hrvatstva i spada u kategoriju veleizdaje; jasno kod čestih ljudi i pravih nacija. Kod vermina i plebejaca je to normalno, jer njihova pripadnost nije podpuna i duhovno obogaćena nego je površna; pleb pripada naciji samo u ulozi roblja, koje se je s vremenom ustoličilo na grbači nacije i, kao pijavica ili svaki drugi parazit, obdržava se na izključivo fizičkom životu na račun nacije koja ga je nekada usvojila kao kopile i dala mu "birthright", pravo na postojanje kao njezin štićenik.

U nekim krajevima Hrvatske to ne uče, jer odmak idu u gimnaziju. Hrvatska nosi ime po Hrvatu, ne vice versa.Oni koji nisu na nositelji hrvatstva, a to je običan pleb, puk ili pučanstvo kao cjelina, nose imena po pokrajinama Hrvatske iz kojih potječu. I dok je Hrvat stariji od svega drugoga, te je kao takav temeljem hrvatstva, svi ovi drugi su uljezi, kopilad bezimena kojima je tek u Hrvatskoj dano ime da bi se ih moglo zvati u službu Hrvatskoj i konsekventno Hrvatu te indirektno i hrvatstvu u iznimnim slučajevima ratnog stanja, kao "canon fodder", kao plativo sredstvo, "disposables".

Postoji Hrvat, a postoji još uvijek izmučeni duh hrvatstva; postoji nacija s težkim bremenom - o čemu više u mojim zapisima. Osobno ne osjećam uvrede kao moje, jer ih primam u ime hrvatstva; da nisam onaj koji jesam, ne bih sada bio ovdje i primao pljuske - koje će prouzročiti pad uljeza s hrvatskog nacionalnog tijela i tako pridonijeti našoj slobodi, slobodi u hrvatstvu.

Tema Nacionalnog se odnosi na sve narode svijeta i zato bi se svaki pojedinac, bez iznimke, trebao uključiti u razpravu; jer će tako biti u stanju pronaći svoje pravo mjesto izvorišta i pripadnosti. Diskusija mora biti temeljena na međusobnom poštivanju i uvazavanju temeljnih osobitosti sugovornika, znači bez vrijeđanja, ponižavanja i/ili omalovažavanja.
Na savjet jednog rodoljuba-Hrvata sam otvorio grupu na google-u national-tradition@goglegroups.com ali na engleskom (i na hrvatskom ću otvoriti isto tako), u svrhu obće-globalnog prosvjećenja svijeta. Moja vizija nacionalizma je posve drugačija od ovog današnjeg,koji je kompromitiran i u službi je tuđih interesa; moj se nacionalizam bazira na obće-svijetskoj suradnji, a ne na konfrontaciji, jedne nacije s drugom, gdje su sve nacije ravnopravne u odnosu jedne prema drugoj.
Ne mrzim druge, a volim svoje. Moji, jer spadaju u domenu nacije, ne mogu se uzpoređivati s drugima. Kada govorim o veličini duha onda ne vidim nigdje načina za dokazivanje te veličine; samo onaj bkoji to može osjetiti će biti u stanju to vidjeti i/ili razumijeti.

O tome nisam spominjao prije a sada to moram iznijeti pred narod; nisam pisao o tome ovdje jer nije bilo razloga za to, a pod cijenu poniženja i omalovažavanja nacionalnog dostojanstva. Međutim, sada to moram reći, makar samo u škrtim crtama, da sam ja bio u domovini kada je grmilo (1991., ne 1990.) i nosioc sam spomenice domovinskog rata. O tome nisam imao namjeru pisati ovdje, jer bih uspomenu na te svete dane mojega života izlagao pljuvanju onih koje za sada ne bih doticao niti sa motkom tri metra dugom. Pisati ću ja o svemu ale ne sve za sve; intimno će me znati samo onaj koji mi je ravan. Ravan duhovno i družtveno.
Okrivljavaju (ne okrivljuju) me da ne znam pisati. Namjerno pišem korijenskim hrvatskim jezikom, ne toliko jer sam izkusniji pa mi je draži kao takav, nego zato jer znam da sam na pravom putu: moram negdje početi na zaustavljanju opće'svijetske ljudske karavane u propast (ljudi ne vide što ja vidim, a niti ja vidim što ljudi vidiju); svoju ženu nazivam Hanuma a sebe njenim Dilberom i sada me zanima ima li nekog tamo da mi veli zašto je to tako; a razlog za to je jako, jako čvrst, te samo oni pojedinci koji me dobro znaju će biti u stanju znati za prave razloge svih mojih činova.

Posvetim svakome onoliko koliko je u stanju izmamiti od/iz mene.

Link sam ja naucio na usenetu prije petnaestak godina; nisam niti ja znao onda, ali jer sam bio debelo kritiziran morao sam nauciti. Kada si ja zabijem link u glavu, onda ga dugo pamtim, kao i brzoglasne brojeve. (Tak da te podjarmim na drugo pitanjce i potvrdim moju teoriju (ili svoju, a neka mi sada netko veli noja je razlika izmedju "moje teorije" i "svoje teorije" u ovom kontestu, ili nekom drugom smislu).

Hrvatsvo i Hrvatska nije jedno te isto; cak se i nemoraju izpreplitati. Hrvat je temeljem i nosiocem suvereniteta, dok Hrvatska to nije niti ne moze biti u punom smislu i dubini izraza. A povijest nam govori da Hrvatska nije uvijek niti bila slobodna drzava a da bi mogla biti vrhovnikom. Dalje, Hrvat moze a i ne mora biti nosiocem vrhovnistva hrvatske drzave ali on jeste nosioc i ocuvatelj vrhovnistva hrvatstva, u kojem je bit hrvatskog bica. Ovdje nije mjesto za siru razpravu o tome, te svaka ona individua koja je zeljna znati vise neka se obrati meni direktno.

Thank for yourdiscounted economy ticket to abuse@giganet.com ; you are as a person much cheaper than one could imagine. But the truth is that In have a wish to know more about modeling and would like to learn more about in an appropriate environment where I could spend my precious leisure time with pleasure. Still, I hope that not all member of this group are as hostile as you are. Here is something about "spam" that my be appropriate and come handy for future evaluation of "spam": not all people are the same, so is not spam what you deem to be.
In Croatian:

Tko salje stetne linkove?
Tko vrijedja?
Ja zastupam Nacionalno i Hrvatski Narod a ne opcenito gradjane Republike Hrvatske, jer od vlade Republike Hrvatske nemam taj mandat dok imam taj mandat po hrvatstvu i Istini, na kojoj seb samo hrvatstvo temelji, te mi je sveta duznost kao Covjeku i Hrvatu, slusati i cuti bilo svojeg naroda, te svijedociti Istinu i zagovarati svoj Narod pred Istinom. Ne pred huljama nego pred Istinom; zato se ne nadji uvrijedjen, jer tebe to ne ide, kao sto ne ide sve one (malo)gradjane Republike Hrvatske koji me osudjivaju zbog mojeg stava i nastoje se ograditi od istih. To je barem lahko i nije se potrebno sluziti lazima i objedama; jea, ali upravbo na tim lazima i bezzakonju su utemeljena danas monoga druztva i njihove drzave. Upravo je tu ta bolna tocka: bezzakonje je osudjeno na propast i Istina dolazi na svoje mjesto: bas ovaj nizi svijet je taj koji mora placati racune za bezzakonje, koje se je odvijalo i odvija u visim sferama vlasti. To je tako uvijek bilo, te oni crvi koji su se drzali skutova vlastodrzaca su obicno bili gazeni po vlastitim gospodarima; jer u krajnosti, niti jedan gospodar ne vjeruje svojim slugama, ma kako ovi vjerni bili. Tvoji gospodari, kao i onih slicnim tebi, znaju ovo o cemu pisem, te vjeruju meni daleko vise nego tebi i slicnim tebi (pitaj ih, odnesi u vladu moje tekstove): mnogi ce Hrvati koji su pri samom vrhu vlasti diskretno privhatiti mojeb postulate ... i nece se uplitati u nase prepirke javno. Zato je uvijek bilo, i biti ce, da u novom drzavnom uredjenju vrse drzavne sluzbe stari birokrati, koji ne izlaze u javnost s bjezgarijama s kojima izlazis ti i tebi slicni. A sto se samog hrvatstva tice, mnogi ce mu sluziti pri vrhu a mnogi mu sluze i dole, cisteci mu put; pred menom si se pokazao, a isto tako i pred ostalim, te se nadam da te nitko ne pozna osobno, jer ako nista drugo ispao si veliki idiot.
Bruno.

Moram ti reci iskreno i nedvosmisleno: dojmis mi se kao ljudina, te imam neki divlji osjecaj da cemo se blize upoznati i postati prijatelji. Ti si rekao svoju, ostro i na prvu, ali nisi isao u kost, kao mnogi drugi; nisi nastojao sabotirati moja nastojanja. Imam osjecaj da je u tebi jedna fina dusa koja ima strpljenja i postivanja prema drugim ljudima, s kojima se i ne mora slagati u svemu.
Javi mi se ako imas voljhe i vremana.
Bok,
Bruno.

U jednu ruku imas i pravo kad velis da sam iza dobro utvdjenih zidina, jer su moji pogledi na zivot stubokom razliciti od velike vecine naroda koji mi se javlja ovdje na usenetu, pa mi je duznost i cilj ih zastititi od ponovne kontaminacije prosjecnog razsudjivanja uvjetiranog medijom kojoj je izlozeno prosjecno pucanstvo na Zapadu, ne samo u Republici Hrvatskoj. Rekao sam "naroda koji mi se javlja ovdje na usenetu", ne naroda koji mi se javlja obcenito, a isto tako ni naroda koji se uopce ne javlja nego samo lurka.
Razumijem taj narod, a isto tako i strah koji mu je u kostima; jer znam da zna samo jednu istinu i to samo onu koja mu je predstavljena, a ne usudi se okrenuti medalju na drugu stranu. Ja sam, medjutim, davno flipnuo taj novcic i primjetio da isti ne pada uvijek na istu stranu, pa sam, malo po malo, poceo studirati i drugu stranu istig; danas vidim da se je smisao mnogocega prakticiranog danas posve izgubio samo zato jer je istina bila ili presucivana ili pak izkrivljavana.
-- Visit, http://hrvatum94.blogspot.com/ (in Croatian), http://brunohrust.blogspot.com/ (in English) or http://groups.google.com/group/nationa-tradition (in English).Bruno HRUST.

Bas sam odgovorio jednoj osobi, sto cu ti priloziti putem copy/paste, te ujedno nadopuniti s par rijeci radi bolje smislenosti. Rekoh toj osobi:
U Republici Hrvatskoj nema zakona koji stiti hrvatstvo a niti zakona kojim se osudjuje antihrvatstvo; a ipak, ti Pupavci ce u misje rupe kada se opet pojavi "troll" i po ulicama Zagreba raznasa list "Hrvat". Kada je1991. grmilo taj "troll" je bio i te kako dobrodosao u Hrvatskoj od sviju, jer je istinsko hrvatstvo na cas doslo do zraka -- a da bi ga amerikanizam kod hrvatskoga naroda (ne Naroda, ako znas na sto ciljam) opet nadvladao. Nema, medjutim, vjernih robova a malo tko vjeruje jednom sluzi, zato je samo pokorni sluga dobar sluga; nema slobodnih sluga, te je slobodniji rob koji sanja o slobodi nego li sluga koji je vjeran svojem robstvu.
-- Visit, http://hrvatum94.blogspot.com/ (in Croatian), http://brunohrust.blogspot.com/ (in English) or http://groups.google.com/group/nationa-tradition (in English).Bruno HRUST.

Ovo je sve za ovaj Zapis, kojega ću postati sada zajedno s možebitnim pogrješkama, koje ću izpraviti u materijalima namjenjenima za tiskanje, za koje se razpitajte kod uredništva ako si želite osigurati primjerak. Adresa: brunohrust@gmail.com .
Za informacije u vezi materijala koji nisu za javnost i obavijesti u vezi seminara i ostalog je potreno kontaktirati uredništvo preko netom navedene adrese.

Bruno HRUST.
10. veljače 2009 21:02 (+8)

Nema komentara:

Objavi komentar