Zapis III. (Početak pisanja zapisa, četvrtak, 19. veljače 2009)
Tema ovog zapisa: ZAPISANO ZA JAVNOST
Neki vele da sam ih razočarao: „Počelo dobro pa sve opet stane, kao uostalom sve u životu hrvatskoga naroda“. Obzervacija je na mjestu, samo, umjesto da traže stvarne razloge za takvo stanje, ljudi se zadovoljavaju pukim lamentiranjem. Neki se pak javi s primjedbom: „Znači Zapis II. Nije izisao“, što mi jasno govori da nema pojma gdje ih može naći, a kamo li da ih je čitao; a kako bi ih bio u stanju naći, kada su se mnogi trudili brisati informaciju o stranici http://hrvatum94.blogspot.com koja nosi spomenuti zapis. U najboljoj namjeri, naravno, su to činili radi čistoće patriotizma. Neki me pak žele uvjeriti da pojedini serveri automatski brišu potpise; ja vidim mnoge potpise koji su kodirani (a sto će reći služe kao linkovi), no moguće je da ti serveri ne brišu iste. Sve u svemu mi se čini da sam ja jedan od onih manje sreće; nije se za čuditi onda ako je „Počelo dobro pa sve opet stane ...“ Da budem jasan: ovi zapisi su za javnost, te, iako sadrže Riječ, taj biser koji nije za sve koji tvore tu javnost, već je usmjerena prema onim Hrvatima u kojima duh hrvatstva još živi, a što se ostatka javnosti tiče je bacanje biserje svinjama. Normalno je, zato, da će taj dio javnosti držati ove zapise kao obično spamanje.
Sve grupe na usenetu u Republici Hrvatskoj su namijenjene sa svrhom razhrvaćivanja naroda na tlu iste (ne toliko s voljom države koliko radi nužde i probitačnosti), te nije čudo da Hrvati u inozemstvu (ili točnije Hrvati diaspore) razumiju i njeguju hrvatstvo drukčije nego li narod u Republici Hrvatskoj, pa se to vidi i u samom izjašnjavanju Hrvatima i promulgiranju hrvatstva, čak i u vremenima kada je težko bilo biti Hrvat u Australiji; danas je mnogi bivši Jugoslaven postao Hrvatom. Tamo negdje godine sedamdeset šeste ili sedme sam radje odustao od dobroplaćenog posla, gdje sam sa svojom diplomom i izkustvom u određenoj specijalnosti bio jedini kandidat, nego da u formularu napišem da sam „jugoslaven“ (oni precrtavali „Hrvat“ a ja precrtavao „jugoslaven“); pošto je union bio jak i držao štangu jugoslavenstvu, ja sam morao odustati jer bi bilo gnjavaže s unionom (sindikatom).
Ako u Republici Hrvatskoj nije zakonom zabranjeno biti Hrvatom, a što vjerujem da nije, kako to da je tako mali broj onih koji zastupaju isto punim žarom? Da netko ne veli da imam žulj na jeziku: jer hrvatstvo nije probitačno, a mnogi ga ne razumiju i onako. Probitaćno je biti slugom američkog sna (koji čak nema nikakve veze sa stvarnim amerikanstvom, jer se bazira na iluzijama i lažnim obećanjima) u koji ne vjeruju niti većina Amerikanaca, no kojega je propaganda zarazila narod u hrvatskom etnikumu. I dok Hrvati diaspore imaju priliku za lučenje propagande od istine, narod u Republici Hrvatskoj to nema, pa je upravo taj narod pao žrtvom tog tuđeg i/tuđinskog sna kojega strahote proživljava budan.
Kada govorim o Hrvatima diaspore to onda jasno govorim o kome se radi, dok, nažalost, što je vrlo tragično, ja nisam u stanju reći o Hrvatima u Republici Hrvatskoj sve dokle god vidim toliku opoziciju hrvatstvu na području iste. Dokle god ja moram biti i više nego li oprezan da ne bih možda povrijedio osjećaje drugih naroda (kao u bivšoj Jugoslaviji) i nacionalnih manjina, te kulturno opredijeljenih i/ili neopredijeljenih, te narušavao time mir i hobbies grugih ljudi ... normalno je da ne mogu rizkirati i nazvati narod hrvatskim ako on to nije, a pogotovo ga ne smijem uguravati u nacionalne okvire u koje možda i ne spada. Zato se moramo u tajnost pripremati za javni izstup, iztup na referendum glasujući za hrvatstvo. Tek onda ću i ja biti u stanju pisati zapise svaki dan i objavljivati ih u novinama a ne na stranicama Interneta, gdje ih svaka tuđinstvom zadojena fukara moše cenzurirati.
Što se pak „ ... ekonomske sigurnosti iz daleke Australije ...“ tiče, tu mi je za spomenti da nitko nikoga ne osigurava baš ni u čemu; svaki je osiguran sam po sebi. Mnogi pojedinci, pa čak i čitavi narodi su prodali svoj vlastiti „birthright“ (pravo na obstanak) za koricu kruha; danas je ta „korica“ prožvakana, zajedno s udicom i plovkom, te je očito da svako lamentiranje je beztemeljno; jedina garancija obstanka individue ili nacije je u istoj, kao Istini i Bitkovitosti, dok individue ili narodi bez toga su obične protuhe i propaliteti, koji kao takvi nemaju nikakve sigurnosti. Upravo je do tog statusa dogurao nekada slavni i dični Hrvatski Narod. Proživih a bez da sam prodao svoj bitrhright, za kojeg se borim i dan-danas, što je dokumentirano u „Urbi et Orbi“, vidi http://brunohrust.blogspot.com (na engleskom).
Kada me neki pozivaju na red zna mi se smučiti, tako da sam prije petnaestak godina odustao od pisanja na hrvatskom; a za sebe i svoje sam pisao na engleskom. Ipak, jer vjerujem da hrvatstvo u Republici Hrvatskoj živi, ali pod životnim uvjetima gdje nije u stanju dignuti glavu (isto kao i u Herceg-Bosni, Vojvodini, Mačvi, Sandžaku, Duklji ... domena hrvatstva iz IX. Stoljeća, gdje je hrvatstvo u podzemlju), odlučio sam isto dignuti na noge; iz nikakvih sigurnih daljina i ekonomske udobnosti Australije, jer činjenica je da sam i sada izvan Australije (28 sati leta od Pertha, uključujući presjedanja), a isto tako da mi government svaki put ukine penziju kada napustim Australiju. Daljina mi ne jamči baš ništa, a da ipak nekako proživim bez da prodam svoj birthright za koricu kruha, za penziju.
Događa se da oskudijevam pa i da sam desperatan, jer kao da se sve sile pakla urote i dogovore, a tko zna, možda je i slučaj, jer mi prijatelj veli da se razpitivaju za mene, no ne marim za to. Tako se dogodilo da sam morao u Broome, jer mi je jedan desperados neovlašteno uzeo samovoz i morao sam pokupiti vozilo, što me je bacilo u debele novčane neprilike. Istodobno me desno rame toliko bolilo (a boli me još uvijek) da nisam nigdje mogao ići tražiti posla, a povrh toga sam imao drugi plan. I tako odem do jednog prijatelja kojega znam dobro i on mi da posla za nekoliko tjedana; da ne idem na put bez centa u džepu.
Odišao sam na put a njemu ostavio „invoice“, da mi plati na račun ... kojega nije, a niti ne misli platiti. Ja u dalekome svijetu, a on doma; on je po svemu sudeći daleko desperatniji nego li sam ja. Iako ga razumijem i opraštam, stvar je u tome da moj prijatelj ne razumije kako je jeftino prodao svoj „birthright“ za koricu kruha, koje možda i nije bio toliko željan; a kada u jednom etnikumu prevlada takav običaj i kada to postane normalna stvar, bez obzira na legalnost, onda se to odrazi i na standard etnikuma u pitanju. Slične stvari se događaju svuda pa isto tako i u Republici Hrvatskoj; američki model muljanja razno-raznim poslovanjima, gdje jednog dana pjesmi mora doći kraj, ali prije toga podere uha i uništi i ono malo sluha svima koji su je prisiljeni slusati. Ako netko drži ovo kao neki propagandni istup i svejedno, nakon svega iznesenog pita: „Što, konkretno, hrvatstvo nudi?“, onda i tog siromaha moram upitati: „Što bi konkretno on želio od hrvatstva?“, ili slično.
Hrvatstvo je nemoguće kupiti ili prodati; svaki onaj koji to čini, čini to u desperatnom stanju ili s namjerom prevare. U slučaju kupo-prodaje hrvatstva, samo hrvatstvo, kao i sve ono što isto sobom nosi, gubi svoju istinsku vrijednost; taj čin obezpravljuje prodavača istog, iako je isti počinio prodaju u desperatnosti, a da ne donosi baš nikakvo dobro kupcu, već, dapače, čini ga sudionikom pri zločinu. Bijeda i siromaštvo nije zločin sam po sebi, dok namjerno stvaranje preduvjeta za bijedu i siromaštvo jeste; jer demand i supply će uzrocirati jedno drugog, tako je jedan potrošač droge isto toliko kriv za drogu na tržištu koliko i prodavač.
Hrvatstvom ću te podariti; ja nisam „ ... jedan od onih koji prodavaju hrvatstvo ...“, ne znam koliko daleko bio od (Republike) Hrvatske. Ja hrvatstvo ne prodajem nego ću obdariti istim pravog čovjeka; tog čovjeka ja sada stvaram, na sliku i priliku svoju. Isto kao i moj nacionalizam, moje hrvatstvo se razlicira od svih drugih koje susrećeš u svom životu; misleći da su stvorili Čovjeka od tebe danas si bez te toliko potrebne slike i prilike creatora, jer isti je kroz puste generacije izgubio svoj lik, ti si isto tako stvoren bez pravih ideala, bez idola, postavši Hrvatom bez hrvatstva. Zato te gubitak države ili teritorija toliko ne smeta; jer stvarnim vlastnikom istih ti nisi niti bio. Moje hrvatstvo je ono koje ti daje sve i/ili ništa; estasy and agony. Ne tražim od tebe ništa, sem možda malo dobre volje; dat ću ti sve uz obavezu da to čuvaš, te dok si u posjedu tih svetinja, biti ćeš sretan, ali ako ih ikada izgubiš taj gubitak češ stvarno žaliti dugo i dugo, dok ti se ponovo ne smilim i dođem te podariti s onim što si izgubio.
Međutim, tu je jedan izvjestan broj ljudi u hrvatskom etnikumu koji se osjećaju Hrvatima, a koji ipak ne razumiju o čemu ja govorim; zato urgiram na sve one koji nisu u stanju shvatiti značaj ove Riječi da me kontaktiraju privatno, jer javno ja ne smijem reči više nego li stoji u zapisima. Adresa je poznata i svaki zainteresirani čitatelj je dobro došao.
Bruno HRUST.
19/02/2009
Niže slijede nekoliko mojih zapisa iz news grupa:
Uvrstiti u Zapis III. -- Pocetak 11. veljace 2009
Jedan jezik je samo sredstvo za prenasanje misli. Iste mogu biti izkrivljene prenosene u najsavrsenijoj formi; stvar je u volji individue za shvacanjem. Ukratko, neki me zelje razumijeti a neki ne. Mnogi me Hrtvati razumiju i na engleskom, dok me malokoji (malo)gradjanin Republike Hrvatske razumije, svejedno na hrvatskom ili engleskom.
Namjerno uz gradjane spominjem i malogradjane Republike Hrvatske, jer i takvih ima, vidim da ih je daleko vise nego li postenih ljudi i pravih Hrvata u osakacenoj mi domovini, danasnjoj Republici Hrvatskoj. Ipak, drzim da je to sve cega smo trenutno vrijedni i navjestavam bolja vremena za Hrvate.
Kada je netko pred zidom i stvarno nema vise kuda, e onda se stvarno pokazu njegove stvarne sposobnosti, koje mnogokad iznenade i onog koji se nadje u pogibelji, pred zidom. Zato tu nema nicega novog ako danas hrvatstvo vadi svoje skrivene adute iz rukava, one iste koje mu pripadaju id samog pocetka igre, no koje nije htio izigravati radi drustvene tolerancije bez koje je suzivot nacija s narodima koji to nisu nemoguc. Medjutim, kada stvari odu predaleko, kao sto su krenule Cromwellovom, pa onda Francuskom revolucijom, a narocito odisle u zadnjih 100 godina, onda je jasno da je laz odisla predaleko i izprijecila se kao prijetnja Istini i hrvatstvu.
Vani je Zapis II.
che wrote:> jao majko, sta smo mi bogu skrivilija mislim da je bog na njegovoj strani.. netko nas prca odozgo ;p
Bruno mi je ime koje mi je dala moja baka, a jer sam kod nje "odrastao" ili "odrasao" (kao sto stablo raste u sumi, koja je tu kao jedno prirodno okruzje), svi me tako i zovu. Jest, baka me je "odgajala" i "odgojila" u specificnom okruzju njene egsistencijalnosti hrvatstva za kojeg je njezin in a moj otac, Milan, platio svojim zivotom; OZNA ga je odvukla na Badnjak 1945, te su ga "operirali" u Vinogradskoj i na mjesto "40 feferona", koje,slusajuci godinama istu pricu, je navodno pojeo za okladu, natrpali mu zeludac s kamenjem; na Rebru su mu to izvadili ali ... umro je 31.XII.1945. Nije mi do osvete: borim se za hrvatstvo zaajedno s ocem svojim.
Vec sam spomenuo nesto i o tome: zasto pisem "izkrivljen" a ne "iskrivljen", o cemu ovdje samo nekoliko crtica. Onaj,pak, koji prokljuvi zakaj svoju najdrazu zovem "Hanuma" i zasto sam se trudio nauciti ju da me naziva njenim "Dilberom", taj je onda u stanju prokljuviti sve, pa ga sitnice iko izrazavanja ne tangiraju: jer razumije mene, pa tako i smisao svegaoko mene i u meni. Sto se bilokojeg jezika tice, pisana rijec ima i simboliku koju tek moramo odkriti; da ja ne pisem tako, nego kao i svaki drugi (Hrvat?), ja bi bio kao i svaki drugi (Hrvat ili ini) koji se izrazavaju na "iskrivljenom" a ne na "izkrivljenom" hrvatskom, te kada bi se kojim slucajem zaboravio "podpisati", moje radove bi mogao u tom slucaju "potpisati" bilokoji od citatelja, a bez da su mu isti jasni. A sto se tice stanki izmedju jednog i drugog Zapisa, svaki onaj koji me dobro zna, taj zna i razloge; verbalno prepucavanje je samo jedan.
-- Visit, http://hrvatum94.blogspot.com (in Croatian and English),
Tema ovog zapisa: ZAPISANO ZA JAVNOST
Neki vele da sam ih razočarao: „Počelo dobro pa sve opet stane, kao uostalom sve u životu hrvatskoga naroda“. Obzervacija je na mjestu, samo, umjesto da traže stvarne razloge za takvo stanje, ljudi se zadovoljavaju pukim lamentiranjem. Neki se pak javi s primjedbom: „Znači Zapis II. Nije izisao“, što mi jasno govori da nema pojma gdje ih može naći, a kamo li da ih je čitao; a kako bi ih bio u stanju naći, kada su se mnogi trudili brisati informaciju o stranici http://hrvatum94.blogspot.com koja nosi spomenuti zapis. U najboljoj namjeri, naravno, su to činili radi čistoće patriotizma. Neki me pak žele uvjeriti da pojedini serveri automatski brišu potpise; ja vidim mnoge potpise koji su kodirani (a sto će reći služe kao linkovi), no moguće je da ti serveri ne brišu iste. Sve u svemu mi se čini da sam ja jedan od onih manje sreće; nije se za čuditi onda ako je „Počelo dobro pa sve opet stane ...“ Da budem jasan: ovi zapisi su za javnost, te, iako sadrže Riječ, taj biser koji nije za sve koji tvore tu javnost, već je usmjerena prema onim Hrvatima u kojima duh hrvatstva još živi, a što se ostatka javnosti tiče je bacanje biserje svinjama. Normalno je, zato, da će taj dio javnosti držati ove zapise kao obično spamanje.
Sve grupe na usenetu u Republici Hrvatskoj su namijenjene sa svrhom razhrvaćivanja naroda na tlu iste (ne toliko s voljom države koliko radi nužde i probitačnosti), te nije čudo da Hrvati u inozemstvu (ili točnije Hrvati diaspore) razumiju i njeguju hrvatstvo drukčije nego li narod u Republici Hrvatskoj, pa se to vidi i u samom izjašnjavanju Hrvatima i promulgiranju hrvatstva, čak i u vremenima kada je težko bilo biti Hrvat u Australiji; danas je mnogi bivši Jugoslaven postao Hrvatom. Tamo negdje godine sedamdeset šeste ili sedme sam radje odustao od dobroplaćenog posla, gdje sam sa svojom diplomom i izkustvom u određenoj specijalnosti bio jedini kandidat, nego da u formularu napišem da sam „jugoslaven“ (oni precrtavali „Hrvat“ a ja precrtavao „jugoslaven“); pošto je union bio jak i držao štangu jugoslavenstvu, ja sam morao odustati jer bi bilo gnjavaže s unionom (sindikatom).
Ako u Republici Hrvatskoj nije zakonom zabranjeno biti Hrvatom, a što vjerujem da nije, kako to da je tako mali broj onih koji zastupaju isto punim žarom? Da netko ne veli da imam žulj na jeziku: jer hrvatstvo nije probitačno, a mnogi ga ne razumiju i onako. Probitaćno je biti slugom američkog sna (koji čak nema nikakve veze sa stvarnim amerikanstvom, jer se bazira na iluzijama i lažnim obećanjima) u koji ne vjeruju niti većina Amerikanaca, no kojega je propaganda zarazila narod u hrvatskom etnikumu. I dok Hrvati diaspore imaju priliku za lučenje propagande od istine, narod u Republici Hrvatskoj to nema, pa je upravo taj narod pao žrtvom tog tuđeg i/tuđinskog sna kojega strahote proživljava budan.
Kada govorim o Hrvatima diaspore to onda jasno govorim o kome se radi, dok, nažalost, što je vrlo tragično, ja nisam u stanju reći o Hrvatima u Republici Hrvatskoj sve dokle god vidim toliku opoziciju hrvatstvu na području iste. Dokle god ja moram biti i više nego li oprezan da ne bih možda povrijedio osjećaje drugih naroda (kao u bivšoj Jugoslaviji) i nacionalnih manjina, te kulturno opredijeljenih i/ili neopredijeljenih, te narušavao time mir i hobbies grugih ljudi ... normalno je da ne mogu rizkirati i nazvati narod hrvatskim ako on to nije, a pogotovo ga ne smijem uguravati u nacionalne okvire u koje možda i ne spada. Zato se moramo u tajnost pripremati za javni izstup, iztup na referendum glasujući za hrvatstvo. Tek onda ću i ja biti u stanju pisati zapise svaki dan i objavljivati ih u novinama a ne na stranicama Interneta, gdje ih svaka tuđinstvom zadojena fukara moše cenzurirati.
Što se pak „ ... ekonomske sigurnosti iz daleke Australije ...“ tiče, tu mi je za spomenti da nitko nikoga ne osigurava baš ni u čemu; svaki je osiguran sam po sebi. Mnogi pojedinci, pa čak i čitavi narodi su prodali svoj vlastiti „birthright“ (pravo na obstanak) za koricu kruha; danas je ta „korica“ prožvakana, zajedno s udicom i plovkom, te je očito da svako lamentiranje je beztemeljno; jedina garancija obstanka individue ili nacije je u istoj, kao Istini i Bitkovitosti, dok individue ili narodi bez toga su obične protuhe i propaliteti, koji kao takvi nemaju nikakve sigurnosti. Upravo je do tog statusa dogurao nekada slavni i dični Hrvatski Narod. Proživih a bez da sam prodao svoj bitrhright, za kojeg se borim i dan-danas, što je dokumentirano u „Urbi et Orbi“, vidi http://brunohrust.blogspot.com (na engleskom).
Kada me neki pozivaju na red zna mi se smučiti, tako da sam prije petnaestak godina odustao od pisanja na hrvatskom; a za sebe i svoje sam pisao na engleskom. Ipak, jer vjerujem da hrvatstvo u Republici Hrvatskoj živi, ali pod životnim uvjetima gdje nije u stanju dignuti glavu (isto kao i u Herceg-Bosni, Vojvodini, Mačvi, Sandžaku, Duklji ... domena hrvatstva iz IX. Stoljeća, gdje je hrvatstvo u podzemlju), odlučio sam isto dignuti na noge; iz nikakvih sigurnih daljina i ekonomske udobnosti Australije, jer činjenica je da sam i sada izvan Australije (28 sati leta od Pertha, uključujući presjedanja), a isto tako da mi government svaki put ukine penziju kada napustim Australiju. Daljina mi ne jamči baš ništa, a da ipak nekako proživim bez da prodam svoj birthright za koricu kruha, za penziju.
Događa se da oskudijevam pa i da sam desperatan, jer kao da se sve sile pakla urote i dogovore, a tko zna, možda je i slučaj, jer mi prijatelj veli da se razpitivaju za mene, no ne marim za to. Tako se dogodilo da sam morao u Broome, jer mi je jedan desperados neovlašteno uzeo samovoz i morao sam pokupiti vozilo, što me je bacilo u debele novčane neprilike. Istodobno me desno rame toliko bolilo (a boli me još uvijek) da nisam nigdje mogao ići tražiti posla, a povrh toga sam imao drugi plan. I tako odem do jednog prijatelja kojega znam dobro i on mi da posla za nekoliko tjedana; da ne idem na put bez centa u džepu.
Odišao sam na put a njemu ostavio „invoice“, da mi plati na račun ... kojega nije, a niti ne misli platiti. Ja u dalekome svijetu, a on doma; on je po svemu sudeći daleko desperatniji nego li sam ja. Iako ga razumijem i opraštam, stvar je u tome da moj prijatelj ne razumije kako je jeftino prodao svoj „birthright“ za koricu kruha, koje možda i nije bio toliko željan; a kada u jednom etnikumu prevlada takav običaj i kada to postane normalna stvar, bez obzira na legalnost, onda se to odrazi i na standard etnikuma u pitanju. Slične stvari se događaju svuda pa isto tako i u Republici Hrvatskoj; američki model muljanja razno-raznim poslovanjima, gdje jednog dana pjesmi mora doći kraj, ali prije toga podere uha i uništi i ono malo sluha svima koji su je prisiljeni slusati. Ako netko drži ovo kao neki propagandni istup i svejedno, nakon svega iznesenog pita: „Što, konkretno, hrvatstvo nudi?“, onda i tog siromaha moram upitati: „Što bi konkretno on želio od hrvatstva?“, ili slično.
Hrvatstvo je nemoguće kupiti ili prodati; svaki onaj koji to čini, čini to u desperatnom stanju ili s namjerom prevare. U slučaju kupo-prodaje hrvatstva, samo hrvatstvo, kao i sve ono što isto sobom nosi, gubi svoju istinsku vrijednost; taj čin obezpravljuje prodavača istog, iako je isti počinio prodaju u desperatnosti, a da ne donosi baš nikakvo dobro kupcu, već, dapače, čini ga sudionikom pri zločinu. Bijeda i siromaštvo nije zločin sam po sebi, dok namjerno stvaranje preduvjeta za bijedu i siromaštvo jeste; jer demand i supply će uzrocirati jedno drugog, tako je jedan potrošač droge isto toliko kriv za drogu na tržištu koliko i prodavač.
Hrvatstvom ću te podariti; ja nisam „ ... jedan od onih koji prodavaju hrvatstvo ...“, ne znam koliko daleko bio od (Republike) Hrvatske. Ja hrvatstvo ne prodajem nego ću obdariti istim pravog čovjeka; tog čovjeka ja sada stvaram, na sliku i priliku svoju. Isto kao i moj nacionalizam, moje hrvatstvo se razlicira od svih drugih koje susrećeš u svom životu; misleći da su stvorili Čovjeka od tebe danas si bez te toliko potrebne slike i prilike creatora, jer isti je kroz puste generacije izgubio svoj lik, ti si isto tako stvoren bez pravih ideala, bez idola, postavši Hrvatom bez hrvatstva. Zato te gubitak države ili teritorija toliko ne smeta; jer stvarnim vlastnikom istih ti nisi niti bio. Moje hrvatstvo je ono koje ti daje sve i/ili ništa; estasy and agony. Ne tražim od tebe ništa, sem možda malo dobre volje; dat ću ti sve uz obavezu da to čuvaš, te dok si u posjedu tih svetinja, biti ćeš sretan, ali ako ih ikada izgubiš taj gubitak češ stvarno žaliti dugo i dugo, dok ti se ponovo ne smilim i dođem te podariti s onim što si izgubio.
Međutim, tu je jedan izvjestan broj ljudi u hrvatskom etnikumu koji se osjećaju Hrvatima, a koji ipak ne razumiju o čemu ja govorim; zato urgiram na sve one koji nisu u stanju shvatiti značaj ove Riječi da me kontaktiraju privatno, jer javno ja ne smijem reči više nego li stoji u zapisima. Adresa je poznata i svaki zainteresirani čitatelj je dobro došao.
Bruno HRUST.
19/02/2009
Niže slijede nekoliko mojih zapisa iz news grupa:
Uvrstiti u Zapis III. -- Pocetak 11. veljace 2009
Jedan jezik je samo sredstvo za prenasanje misli. Iste mogu biti izkrivljene prenosene u najsavrsenijoj formi; stvar je u volji individue za shvacanjem. Ukratko, neki me zelje razumijeti a neki ne. Mnogi me Hrtvati razumiju i na engleskom, dok me malokoji (malo)gradjanin Republike Hrvatske razumije, svejedno na hrvatskom ili engleskom.
Namjerno uz gradjane spominjem i malogradjane Republike Hrvatske, jer i takvih ima, vidim da ih je daleko vise nego li postenih ljudi i pravih Hrvata u osakacenoj mi domovini, danasnjoj Republici Hrvatskoj. Ipak, drzim da je to sve cega smo trenutno vrijedni i navjestavam bolja vremena za Hrvate.
Kada je netko pred zidom i stvarno nema vise kuda, e onda se stvarno pokazu njegove stvarne sposobnosti, koje mnogokad iznenade i onog koji se nadje u pogibelji, pred zidom. Zato tu nema nicega novog ako danas hrvatstvo vadi svoje skrivene adute iz rukava, one iste koje mu pripadaju id samog pocetka igre, no koje nije htio izigravati radi drustvene tolerancije bez koje je suzivot nacija s narodima koji to nisu nemoguc. Medjutim, kada stvari odu predaleko, kao sto su krenule Cromwellovom, pa onda Francuskom revolucijom, a narocito odisle u zadnjih 100 godina, onda je jasno da je laz odisla predaleko i izprijecila se kao prijetnja Istini i hrvatstvu.
Vani je Zapis II.
che wrote:> jao majko, sta smo mi bogu skrivilija mislim da je bog na njegovoj strani.. netko nas prca odozgo ;p
Bruno mi je ime koje mi je dala moja baka, a jer sam kod nje "odrastao" ili "odrasao" (kao sto stablo raste u sumi, koja je tu kao jedno prirodno okruzje), svi me tako i zovu. Jest, baka me je "odgajala" i "odgojila" u specificnom okruzju njene egsistencijalnosti hrvatstva za kojeg je njezin in a moj otac, Milan, platio svojim zivotom; OZNA ga je odvukla na Badnjak 1945, te su ga "operirali" u Vinogradskoj i na mjesto "40 feferona", koje,slusajuci godinama istu pricu, je navodno pojeo za okladu, natrpali mu zeludac s kamenjem; na Rebru su mu to izvadili ali ... umro je 31.XII.1945. Nije mi do osvete: borim se za hrvatstvo zaajedno s ocem svojim.
Vec sam spomenuo nesto i o tome: zasto pisem "izkrivljen" a ne "iskrivljen", o cemu ovdje samo nekoliko crtica. Onaj,pak, koji prokljuvi zakaj svoju najdrazu zovem "Hanuma" i zasto sam se trudio nauciti ju da me naziva njenim "Dilberom", taj je onda u stanju prokljuviti sve, pa ga sitnice iko izrazavanja ne tangiraju: jer razumije mene, pa tako i smisao svegaoko mene i u meni. Sto se bilokojeg jezika tice, pisana rijec ima i simboliku koju tek moramo odkriti; da ja ne pisem tako, nego kao i svaki drugi (Hrvat?), ja bi bio kao i svaki drugi (Hrvat ili ini) koji se izrazavaju na "iskrivljenom" a ne na "izkrivljenom" hrvatskom, te kada bi se kojim slucajem zaboravio "podpisati", moje radove bi mogao u tom slucaju "potpisati" bilokoji od citatelja, a bez da su mu isti jasni. A sto se tice stanki izmedju jednog i drugog Zapisa, svaki onaj koji me dobro zna, taj zna i razloge; verbalno prepucavanje je samo jedan.
-- Visit, http://hrvatum94.blogspot.com (in Croatian and English),
http://brunohrust.blogspot.com (in English)
or http://groups.google.com/group/nationa-tradition (in English).Bruno HRUST.
"Mike" <lipa@gmail.com> wrote in message news:gnb97h$kog$1@ss408.t-com.hr...
Ø > "Bruno HRUST" <national-tradition@googlegroups.com> wrote in message > news:l5WdnfdfL7Hm4Q_UnZ2dnUVZ_sTinZ2d@giganews.com...>> Jedan jezik je samo sredstvo za prenasanje misli. Iste mogu biti >> izkrivljene> Cut>> Vani je Zapis II.> > Koliko sam shvatio ti si trenutno vani. Isto tako je i Zapis II vani. Mnogi > Hrvati koji te razumiju su vani.> Zakljucujem da bi za tebe i zapis i sve koji ste vani bilo bolje da ostanete > tamo gdje ste. Usrecit cete ostale Hrvate koji vas ionako ne razumiju jer su > unutra i neznaju, zamisli, ni materinji engleski jezik. Usput, pise se > "iskrivljene" a ne "izkrivljene". Pokusaj uciti Hrvatski jer mozda i tu lezi > tvoj problem neshvacenog genija uz manje vise nerazumljiv sadrzaj ovog > pamfleta.> Pun mi je kufer prodavanja, jer ovo tvoje drzim prodajom, pameti sa sigurne > udaljenosti uz potpuno nepoznavanje i zanemarivanje aktualnog stanja u > Hrvatskoj.> > Mike
Razloga je puno za slabo komuniciranje i samo oni najcvrsci u vjeri ce obstati i ostati uz mene. Prije petnaestak ili bolje godina, ili bolje 1991, Hrvatska je pucala od zadojenost amerikanstom; nakon toliko godina od kako su me "Hrvati?!" iztjerali s "hr." Useneta (ako nikog ne smeta), stanje se nije izmijenilo (ili "ismijenilo" ako neko bas hoce). Danas je obcesvijetska politicka svijest takva da je nuzno raditi na vise frontova, dok je hrvatski najmanji i najnezahvalniji, jer dok i sami Amerikanci danas vide da im kola idu nizbrdo te da se mora drugim putem, Hrvati i dalje nastoje drzati pravac koji ide prema ponoru. Ja se osjecam kao pticja mater, koju ocekiva mnogo otvorenih kljunica u gnjezdima citavoga svijeta; jer ovaj nacionalizam kojega ja ucim se bazira na Istini, te kao takav imam sve sile mraka protiv sebe.
Vec sam spomenuo nesto i o tome: zasto pisem "izkrivljen" a ne "iskrivljen", o cemu ovdje samo nekoliko crtica. Onaj,pak, koji prokljuvi zakaj svoju najdrazu zovem "Hanuma" i zasto sam se trudio nauciti ju da me naziva njenim "Dilberom", taj je onda u stanju prokljuviti sve, pa ga sitnice iko izrazavanja ne tangiraju: jer razumije mene, pa tako i smisao svegaoko mene i u meni. Sto se bilokojeg jezika tice, pisana rijec ima i simboliku koju tek moramo odkriti; da ja ne pisem tako, nego kao i svaki drugi (Hrvat?), ja bi bio kao i svaki drugi (Hrvat ili ini) koji se izrazavaju na "iskrivljenom" a ne na "izkrivljenom" hrvatskom, te kada bi se kojim slucajem zaboravio "podpisati", moje radove bi mogao u tom slucaju "potpisati" bilokoji od citatelja, a bez da su mu isti jasni. A sto se tice stanki izmedju jednog i drugog Zapisa, svaki onaj koji me dobro zna, taj zna i razloge; verbalno prepucavanje je samo jedan.
Drugi zapis je vani; vec je davno izisao Zapis II., a nakon toga i dva na engleskom: Article 1 i Article 2. Pozeljno je da ih se cita kao isto stivo, jer u stvari to in jesu. Imam mnoztvo drugih stvari za obavljati, a povrh toga desna ruka me ne sluzi a i obcenito nisam u najboljuj tjelesnoj formi; najvise zbog nedostataka ovog ili onog.
"Mike" <lipa@gmail.com> wrote in message news:gnb97h$kog$1@ss408.t-com.hr...
Ø > "Bruno HRUST" <national-tradition@googlegroups.com> wrote in message > news:l5WdnfdfL7Hm4Q_UnZ2dnUVZ_sTinZ2d@giganews.com...>> Jedan jezik je samo sredstvo za prenasanje misli. Iste mogu biti >> izkrivljene> Cut>> Vani je Zapis II.> > Koliko sam shvatio ti si trenutno vani. Isto tako je i Zapis II vani. Mnogi > Hrvati koji te razumiju su vani.> Zakljucujem da bi za tebe i zapis i sve koji ste vani bilo bolje da ostanete > tamo gdje ste. Usrecit cete ostale Hrvate koji vas ionako ne razumiju jer su > unutra i neznaju, zamisli, ni materinji engleski jezik. Usput, pise se > "iskrivljene" a ne "izkrivljene". Pokusaj uciti Hrvatski jer mozda i tu lezi > tvoj problem neshvacenog genija uz manje vise nerazumljiv sadrzaj ovog > pamfleta.> Pun mi je kufer prodavanja, jer ovo tvoje drzim prodajom, pameti sa sigurne > udaljenosti uz potpuno nepoznavanje i zanemarivanje aktualnog stanja u > Hrvatskoj.> > Mike
Razloga je puno za slabo komuniciranje i samo oni najcvrsci u vjeri ce obstati i ostati uz mene. Prije petnaestak ili bolje godina, ili bolje 1991, Hrvatska je pucala od zadojenost amerikanstom; nakon toliko godina od kako su me "Hrvati?!" iztjerali s "hr." Useneta (ako nikog ne smeta), stanje se nije izmijenilo (ili "ismijenilo" ako neko bas hoce). Danas je obcesvijetska politicka svijest takva da je nuzno raditi na vise frontova, dok je hrvatski najmanji i najnezahvalniji, jer dok i sami Amerikanci danas vide da im kola idu nizbrdo te da se mora drugim putem, Hrvati i dalje nastoje drzati pravac koji ide prema ponoru. Ja se osjecam kao pticja mater, koju ocekiva mnogo otvorenih kljunica u gnjezdima citavoga svijeta; jer ovaj nacionalizam kojega ja ucim se bazira na Istini, te kao takav imam sve sile mraka protiv sebe.
Vec sam spomenuo nesto i o tome: zasto pisem "izkrivljen" a ne "iskrivljen", o cemu ovdje samo nekoliko crtica. Onaj,pak, koji prokljuvi zakaj svoju najdrazu zovem "Hanuma" i zasto sam se trudio nauciti ju da me naziva njenim "Dilberom", taj je onda u stanju prokljuviti sve, pa ga sitnice iko izrazavanja ne tangiraju: jer razumije mene, pa tako i smisao svegaoko mene i u meni. Sto se bilokojeg jezika tice, pisana rijec ima i simboliku koju tek moramo odkriti; da ja ne pisem tako, nego kao i svaki drugi (Hrvat?), ja bi bio kao i svaki drugi (Hrvat ili ini) koji se izrazavaju na "iskrivljenom" a ne na "izkrivljenom" hrvatskom, te kada bi se kojim slucajem zaboravio "podpisati", moje radove bi mogao u tom slucaju "potpisati" bilokoji od citatelja, a bez da su mu isti jasni. A sto se tice stanki izmedju jednog i drugog Zapisa, svaki onaj koji me dobro zna, taj zna i razloge; verbalno prepucavanje je samo jedan.
Drugi zapis je vani; vec je davno izisao Zapis II., a nakon toga i dva na engleskom: Article 1 i Article 2. Pozeljno je da ih se cita kao isto stivo, jer u stvari to in jesu. Imam mnoztvo drugih stvari za obavljati, a povrh toga desna ruka me ne sluzi a i obcenito nisam u najboljuj tjelesnoj formi; najvise zbog nedostataka ovog ili onog.
=== Kraj ovog Zapisa III. ===
Moram odgovarati na email a isto tako pripremiti novi "Article 3".
Moram odgovarati na email a isto tako pripremiti novi "Article 3".
Nema komentara:
Objavi komentar